Evo, moram se dopisati medju one koje ne mogu glavom kroz zid, mislim da je to ova nasa posljednja kalvarija oko pasosa najbolje pokazala...

No, nije to samo zamor materijala. Moj se preokret desio prilicno davno, ima tome skoro 3 godine, kad sam shvatila da me (uzaludna) borba boli i puno kosta. Morate zivjeti u BiH da biste mogle shvatiti svu bezizlaznost s kojom se suocite kad krenete u borbu protiv neplodnosti. Mi ne mozemo u prirodnjake iz ciklusa u ciklus, mi ne mozemo probati jednu pa drugu pa trecu kliniku, a da ne kosta previse - i puta i novaca i slobodnih dana. Kod nas nema punkcija prije posla ili na pauzi... Onda svaki ciklus, svaka menga kosta jos vise, jer shvatite da vrijeme neminovno klizi. U takvoj situaciji mozete ocajavati, dici kredit za x postupaka dok lova ne iscuri ili se pomiriti.

Meni je homeopatija pomogla da se pomirim, da muza i brak, a prije svega svoje zdravlje, mentalno i fizicko stavim na pravo, citaj prvo mjesto. Moj je mir nesto drugaciji od Ininog - ja nisam osjetila da mogu prihvatiti neimanje djece, meni je negdje duboko, duboko kristalno jasno da nase dijete ceka na nas. A da bi doslo, mi moramo biti dobro, moramo biti sretni i dok cekamo, mi moramo zivjeti i do tada i treba da budemo sretni - a zasto ne bismo bili?! Imamo zdravlje, divnu porodicu i najvaznije - jedno drugo.