drage forumašice,
moram priznati da sam vam se počela diviti onog dana kada sam imala svoj 3. AIH, opet neuspješan nažalost, ali tako bolan, užasan, da sam se onesvjestila i provela par dana u bolnici. Hiperstimulacija rekoše, ne znam, ali sada vidim vaše žrtve, bol koju prolazite, bol koju poričete, bol na koju ste oguglale, vidim tu želju, veliku, lijepu, strašnu, izgarajuću, osjetim kroz vaše postove racionalnost koju ste stekle, emotivnost koju vješto kontrolirate, i zaista mi je bitno što na Rodi imam priliku vidjeti to sve.
Al priznanje da više ne ide, da se ne može tako, također treba poštovati, jer ne odriče se nijedna ideje da želi da ima dijete, već načina koji sebi može emotivno, i nažalost finansijski priuštiti.
Žao mi je što ovaj forum ne podržava priče o nekim tamnim stranama kao što su abortusi, loša iskustva sa MPO, nemogućnošću dojenja, iliti hranjnjem na flašicu. Educirajmo, ali ne negirajmo ono što postoji.