Draga Ruzice,

moguće se unaprijed pomiriti sa mogućnošću da možda nikada nećeš uspjeti, ali istovremeno nastaviti s borbom. To pomirenje može donijeti veliko rasterećenje i nekima (kao Ini) je sigurno i pomoglo da zatrudni, jer je pritisak bio daleko manji.

Ja sam se pomirila i prije zadnja 2 postupka, ali to je (kao što Ina kaže) dolazilo u fazama, valovima.

Pomirenje je bilo veliko olakšanje, rasterećenje. Nebo je opet postalo plavo, čula sam opet cvrkut ptica, osjetila sam da ponovo živim punim plućima, JA sama, bez statusa, djece, muža, ikoga. Osjetila sam sebe ponovo, vratila se ona djevojka prije puno godina, prije braka i neplodnosti, osjetila sam da sam puno veća od svega ovoga što mi se događalo zadnjih 7 godina. Da je život veliko čudo, a ja sam mali njegov djelić, sretna što postojim, u ovom kratkom vremenu, na ovom mjestu.

Pomirenje nije tuga, već radost i olakšanje (bar za mene). Pomirenje ne mora značiti odustajanje. Pomiriti se unaprijed dobro je i ako na kraju uspiješ, i ako ne uspiješ. Ti si uvijek pobjednik.