Ja bih samo kako vam je Marči naglasila da pogledate na str.31 ili32., foruma topic-povezanost stimulacija sa bolestima.Krasno dugogodišnje istraživanje stručnjaka.Onaj tko ide na mpo unaprijed se treba psihički pripremiti na fizičku i psihičku bol.Sreća je što bol mozak ne može memorirati istim intezitetom.Zar vam nije nakon punkcije došlo da nikad više ne idete.Osjećala sam se kao buba na leđima-ni ruke ni noge ne mogu pomaknuti.Zadnji puta sam dobila kontrakcije maternice-odmah injekcija ketonala.Opet sam bila buba.Ali ne dam se.Moj cilj je jači i dokle god budem imala snage-idem.Kad budem vidjela da ne mogu-kako sam bila jaka da ovo izdržim,tako ću biti jaka i da prihvatim drugu opciju.Smeta mi kad netko plače nad svojom sudbinom,jer sve što radimo sami smo izabrali.Ne želim kriviti mpo za ovo ili ono.Moja prijateljica je nakon rođenja blizanaca(mpo) izvadila maternicu zbog karcinoma.Rekla je da joj je i prije bila ni zašto-jednom je samo išla na mpo.Mislim da je ipak psiha najvažnija i ne bih htjela da netko navodi cure koje tek žele ili su krenule na mpo,na krivi put i strah od karcinoma i sl.Matrixx,svaka čast na iskrenosti i opet ti želim svu sreću ali mislim da je ipak red da curama objasniš da su tvoje bolesti uzrokovane prvenstveno stresom.I oper cure pročitajte što vam je napisala Marči.