Ina, ti sigurno imaš kompletniju sliku, jer si bila na obje strane, bez djece- sa djecom, pa vrlo dobro znaš o čemu se tu sve radi.

Mene najviše pogađa stav mojih roditelja, koji su nas na početku braka svime obasipali, jer su čekali unuke, a poslije su se sasvim "prešaltali" na moju sestru, a nas odbacili, ne samo u materijalnom smislu. Od drugih ljudi me to ne smeta toliko.

Ja sam i dalje njihovo dijete. Toliko o tome kako je ljubav roditelja prema djetetu "najveća i najplemenitija". Može bit, i ne mora, kako kod koga. I oni moj život drže "neuspješnim", i nekako se srame zbog mene. Ja ne mislim tako, ali mi je ipak teško što oni tako misle, i što ne možemo imati otvoreniji i bolji odnos.
Čak i mojoj sestri smeta što se oni tako postavljaju prema nama. S njom imam puno bolji i otvoreniji odnos. Roditelji su "stara garda", u njihovo vrijeme vladali su tako neki okrutniji stavovi, razumijem ja to. Ali me ipak boli.