Dge moje...(matrixx,drago mi je da si bolje!)
javljam se na ovu temu jer je u mojim ocima vrlo vazna..
Upravo sam napisala pricu s poroda koja bi trebala biti poticaj svima koje ju jos nisu ostvarile ALI...
iako vas ima puno koje su na zalost vec dugo u tim vodama a ima vas i onih koje tek pocinju..vjerujete..bez obzira koliko mislite da ste informirane i svjesne rizika, nikad ne budite sigurne da je to 100% jer tek kad stvarno nesto krene po zlu,osvjestite se i shvatite jos ono sto ste duboko potiskivale u sebi..
Zelja za djetetom je jaka...cak prejaka da bi mi prihvatile rizike u pravom smislu rijeci..Isto kao kad popijemo neki banalan lijek a prije njega procitamo eventualne nuspojave koje uz njega pisu..na njih odmahnemo rukom i opet ga popijemo..
Organizmi su razliciti.
Zelim samo reci da bi ovaj forum trebao biti otvoren za pozitivna i negativna iskustva a prava informiranost je u tome sto ih takve sakupljamo..
Zasto postoje teme tipa:"A kako sada dalje??"..od forumasica koje su nakon dugogodisnje borbe i dovoljne informiranosti, napokon postale majke i tek onda se osvjestile gledajuc svoje malo cedo koje ovisi samo o njima..a njima je zdravlje lagano poljuljano i shvacaju da to cedo treba majku cijeli zivot a ne samo da ga donesu na svijet..Vjerujte mi...to se je i meni desilo..i MM se je nakon sto smo se vratili sa strucom doma, zapitao kako sam ja??!!Koliko me sav taj put kostao zdravlja??Trudnoca je bila kriticna za mene i stvarno sam se zapitala jel to bilo neophodno i sto ako mi se zdravlje zakomplicira jos vise nakon sto rodim....Hoce li mi to dijete biti zahvalno sto je odraslo bez majke ili ce nesretno odrastati gledajuc svoju bolesnu majku..
Ne zelim vas strasiti i presretna sam sto smo uspjeli ali i znam da smo MM i ja bili svjesni da nakon ovog zadnjeg postupka u koji smo krenuli svim silama..nebi nastavili dalje nakon jos jdnog neuspjeha..
Svaka od nas ima svoje granice i to moramo takvim prihvatiti..
A zdravlje je svakako na 1. mjestu!

SRETNO!!!!