Rijetko pišem, ali evo zanimljiv je tekst, na engleskom je jeziku. Govori pristupu roditelja djeci, o sve većem porastu sociopatskog roditeljstva.
http://www.naturalchild.com/james_ki...parenting.html
 |
|||
|
|
|||
Sociopatsko roditeljstvo
Rijetko pišem, ali evo zanimljiv je tekst, na engleskom je jeziku. Govori pristupu roditelja djeci, o sve većem porastu sociopatskog roditeljstva.
http://www.naturalchild.com/james_ki...parenting.html
Super članak!
Čitajući ga dobila sam volju vaditi rečenice i postati ih po nekoliko topica na ovom pdf-u, ali nadam se da će cure vidjeti članak.
uistinu fenomenalan članak, vrijedi pročitati i citirati!
ja skruseno priznam da ga nemam vremena citati, pliz, ajde prevedite par kljucnih misli da mozemo diskutirati
ja u tom članku nisam vidila ništa novo šta nisam već pobrala na rodinom portalu ...
Iako je kory vjerojatno u pravu, prijavljujem da prevodim cijeli članak, pa se nadam da ću ga tijekom dana uspjeti postati
Ako ništa, barem da malo provježbam jezik
hajde, drzim te za rec!
Ni ja ga nisam otvarala jer me mrzelo da citam na engleskom...
A bas me zanima.
Prevodim, upravo sad, ali kako sam na poslu, ne znam koliko ću stići...
Eto, bila sam brza, pa samim time i nedovoljno truda uložih u prevođenje u duhu hrvatskog jezika.
Ali kako mi je cilj bio da to učinim što prije, dok još imam koliko-toliko vremena, nemojte zamjeriti na ponekoj nespretno sročenoj frazi-nadam se da sam ipak uspjela dobro prenijeti smisao svake rečenice, ako ona i estetski nije vrhunska
James Kimmel, dr. med.
Sociopatsko roditeljstvo
Živimo u društvu koje ubrzano postaje nacijom sociopata. Korijenski uzrok tome nije gubitak obiteljskih vrijednosti. Niti je tome tako zbog roditelja koji su sami po sebi sociopati ili emocionalno poremećeni pojedinci. Suprotno tome, uzrok leži u konvencionalnim, ali abnormalnim, načinima na koje podižemo djecu. Od trnutka rođenja, djeci je uskraćeno ono što je ljudska rasa evolucijom dobila-produljenu brigu koja je prirodna našoj vrsti. Mi-roditelji, zajednica i vlada-ne želimo se posvetiti djeci, što je njihovo pravo stečeno rođenjem. Donosimo djecu na svijet-ali ne prihvaćamo odgvornost da budemo tu i brinemo se za njih.
Time što se ne dajemo djeci uskraćujemo im ljudsku povezanost, koja čini njihovo biološko i genetičko «očekivanje» kad se rode. Osporavamo im biološko iskustvo majčinstva koje je temelj ljudske društvenosti i često povjeravamo brigu za njih nepoznatima koji im se često posvećuju još i manje nego mi. Budući nam djeca nisu prva na listi prioriteta, najbolje što im neki od nas mogu dati je «quality time». U naciji pojedinaca kojoj je glavni prioritet «ja», doživljavamo brigu za drugog, uključivši i vlastitu djecu, kao žrtvu i gubitak sebe. Tražimo sve više i sve bolje vrtiće, a ne oblike pomoći koji bi nam omogućili da ostanemo kod kuće i brinemo se za svoju djecu. Niti naša vlada daje financijsku pomoć, kao što to čine druge zemlje, koja bi omogućila bar jednom roditelju da bude kod kuće i brine se za novorođenče.
Činjenica da novi ljudski život nije naš prvi i najvažniji prioritet ukazuje na to da život pojedinca nije naša najvažnija vrijednost. Načini na koje reagiramo na djecu, čak i onda kad ih smatramo vrijednima, pokazuju da im ne znamo prenijeti činjenicu da su dragocjeni. Jednostavno – ne odnosimo se prijateljski prema životu koji stvaramo. Načini na koje se brinemo za bebe i djecu su zapravo sociopatski utoliko što su agresivno antisocijalni i asocijalni. Uobičajena je praksa prisiljavati novorođenčad da mnogo vremena provode sami u svojim krevetićima, da spavaju sami, ignoriramo njihov plač, tako da bi nas ostavili na miru i naučili prihvatiti samoću. Udarci po guzi, batine i kažnjavanje djece su široko prihvaćene metode kojima se djecu uči pristojnom ponašanju. Kad bismo se prema nekoj odrasloj osobi ponijeli na način kako uobičajeno postupamo prema svojoj djeci, moglo bi nas se kazneno i/ili parnično goniti. U našem se društvu smatra nedjelom nekome nametati svoju volju, prisiljavati ga na nešto. Međutim, kad je riječ o djeci, to se aktivno potiče. Jedini je zaključak da dijete ne vidimo kao osobu.
U našim nastojanjima da djecu prisilimo da se ponašaju onako kako mi to želimo, koristimo se metodama kontrole koje su društveno/kulturalno osuđene metode nasilja. Temeljeći se na dugogodišnjem tradicionalnom vjerovanju da su djeca oblik imovine, tretiramo ih kao objekte kojima se manipulira i oblikuje u pravcima koji će za nas biti prikladni.
Peter i Judith Decourcy izrazili su u sljedećem odlomku našu društvenu percepciju djece:
« U mnogome ne doživljavamo djecu kao ljude s pravima i povlasticama odraslih. Fizičko kažnjavanje i psihološko zlostavljanje smatraju se prihvatljivim metodama kontrole djeteta. Djecu se često kažnjava na neobične i dosjetljive načine koji se ne bi tolerirali niti u najgorim zatvorima, a roditelji nisu podložni društvenoj osudi ili zakonskom djelovanju. To kao da su djeca objekti, dijelovi imovine koja pripada roditeljima i koju oni koriste na bilo koji način koji im se čini odgovarajućim.»
Najneobičniji i najnerealniji dio naših odgajateljskih uvjerenja je da bi naše antisocijalno ponašanje prema djeci od njih trebalo učiniti brižna društvena bića. Slijepi smo na činjenicu da je odnos roditelj-dijete prvi i najvažniji oblikovni model društvene veze i model za interakciju djeteta s drugima. Na razvoj naše djece najviše utječe ono što mi jesmo u odnosu s njima, ne ono što mislimo ili se pretvaramo da jesmo. Kao što je to rekao Theodore Schwartz, «ono što je važno u kulturnom prijenosu nije toliko ono što djecu naučimo ili ne naučimo, već načini na koje im se stvari dešavaju i stavovi ljudi oko njih s kojima su u interakciji».
U odnosu prema svojoj djeci ponašamo se na načine koji su slični psihopatskoj osobnosti. U svojem smo ponašanju prema njima često emocionalno nestabilni, perverzni i impulzivni. Uskraćujući im ljubav i nježnost, i kažnjavajući ih da bismo ih natjerali da se dobro ponašaju, ponašamo se amoralno i asocijalno (ponekad zločinački). Nedostaje nam društvene prosudbe u našem uvjerenju da će način na koji se ponašamo od njih učiniti društvena bića. Naša nevoljkost da promijenimo obrasce ponašanja prema svojoj djeci, iako se neprestano suočavamo s neuspjehom u nastojanjima da promijenimo njihovo ponašanje, ukazuje na to da nismo (zajednica i nacija, jednako kao i roditelji) sposobni učiti iz iskustva. Slijedeći našu uobičajenu praksu u njezi novorođenčeta i odgoju djece, nehotice uvježbavamo djecu da postanu sociopati.
Možda se u cjelokupnom svom individualnom životu i ne ponašamo kao sociopati. Većina nas nismo zločinci. Ali mnogi od nas su sociopati u odnosu na svoju djecu. I to nije zato jer smo mi kao pojedinci odstupili od standarda. Mi jesmo standard. Mi smo sociopatski roditelji zbog svojih odgojnih tradicija, vlastitih životnih iskustava iz dječje dobi, zbog naše kulture, vlasti, i mnogih stručnjaka na polju odgoja i njege novorođenčadi i djece koji nas potiču da to budemo.
Očito je da je autor Amerikanac, pa se reference na vlast i načine financiranja child-care odnose na SAD, iako ni kod nas nije drugačije...
I mislim da se malo tko od nas forumaša može prepoznati u ovom opisu socioptaskog roditelja, ali se društvo u cjelini ne sastoji od odgovornih roditelja kakvi su ovdje većinom prisutni-svi mi poznajemo nekoga koga bismo mogli podvesti pod ovu definiciju...
pa kaže se da je vrijednost nekog društva u njegovoj brizi za najpotrebitije, znači za djecu, stare i bolesne.
međutim upravo su to osobe koje ne mogu privređivati, dakle nisu društvu od materijalne koristi, pa ih je najlakše obespraviti i okrenuti se zaradi i profitu.
ono što mi možemo učiniti je poboljšati svoj mirkosvijet i postati osjetljiviji za potrebe svojih bližnjih vrednujući ih istim mjerilima kao i vlastite.
i ne samo njihove potrebe već i njih same.
i tako, zrno po zrno pogača...
svimbalo, za prijevod
a članak mi se ne sviđa jer je precrno obojan, a situacija, i to ne mislim na ovu našu forumsku populaciju, mi se ne čini tako crna, nikako. :/
Ma da, to je vjerojatno dr iz Harlema pisao
Ili South central LA
Mi smo još OK
Stvarno, ali stvarno sam napisla ovakav post i ošlocvijeta73 prvotno napisa
svimbalo, za prijevod
a članak mi se ne sviđa jer je precrno obojan, a situacija, i to ne mislim na ovu našu forumsku populaciju, mi se ne čini tako crna, nikako. :/
postoji kod nas:
- pusti neka plače, naviknuti će se
- ne nosaj, naviknuti će se
- kako kontrolirati 2-godišnjaka? kako kazniti?
- obući će ono šta sam JA odabrala, još da mi radi komediju oko boje majice
- igraj se sad na klizi, dosta ti je konjića ?!
....
AP je iznimka u mojoj okolini
poprijeko me gledala teta u jaslicama : ja sam kriva što je mala vezana uz mene ?!
MGrubi, možda se krećem u krivom društvu?
možda se krećeš u društvu kakav bi trebao biti standardMGrubi, možda se krećem u krivom društvu?
blago ti se
ja mogu izdvojiti samo 1 obitelj, koja je pročitala Juula (ja preporučila) i više ne kažnjavaju dijete
skidanje prašine po guzi, kažnjavanje oduzimanjem najdraže igračke , određivanje čim i kako će se dugo igrati ....
a ja ko unprofor, stojim sa strane i stišćem zube
nemoš krive Drine ispraviti
upoznala sam drag par, simpa ljudi... sve dok nismo počeli pričati o odgoju, oni su pravi vjernici, odlaze u crkvu i sve po propisu: molitve prije spavanja itd...
koriste lagane udarce, jer su našli u Bibliji "opravdanje" da je to dobro za odrastanje
pa svaki put se meni opravdava o lakoći udarca, ka nije to pravi udarac, samo lagano da zaplaši (rekoh: nije mi ni zastrašivanje neka metoda...)
...
e da zaboravi još jedne: ostavili su dijete od godine dana, kod bake i djeda cca mjesec dana, da se odvikne od sise
svimbalo, hvala ti, i
mogu li dobiti dozvolu
da iskopiram tvoj prevod
na jos par roditeljskih foruma?
a sto se tice teksta,
jako mi se dopao, zato i trazim da prosledim,
mislim da ce nekima biti otreznjenje.
Oj djuma i ostale curke, hvala
Slobodno iskopiraj, ionako nisam certificirani (ni ikakav) prevoditelj, pa nema kršenja autorskih prava
I meni se čini da bi članak mogao osvijestiti mnoge-one koji doista jesu sociopatski tip roditelja, kao i one koji su daleko od toga, a zbog gluposti sebe smatraju lošim roditeljima
X
Svimbalo, hvala za trud oko prevoda!
djuma, namere su ti dobre, ali bojim se da kod takvog roditeljskog sklopa do otrežnjenja teško dolazi...
pokusacu, svakako.
poznajem bar 3 mame
koje rade neke stvari navedene u tekstu,
instinkt im govori drugacije, al one ga ignorisu.
i kad ih upitam zasto tako rade
odgovor je: pa tako svi rade.
znaci, prihvataju taj neki
opste prihvaceni model ponasanja koji je u sustini jako los
samo zato sto je opste prihvacen,
a one ne zele da odskacu.
valjda me je neko razumeo.
:/
Drago mi je što se većini "sviđa" članak i ispričavam se što se nisam potrudila prevesti ga.
Mislim da bi ga trebalo poslati na što više rpoditeljskih mailova, jer ipak, mnogi vole u miru i dok su sami pročitati nešto u ćemu se možda i sami pronalaze. A da ne govorim, da ako je potpisao neki ph.degree čovjek, informacija odmah dobiva na težini.
dakle - roditeljskiih mailova/foruma
zanimljivo mi je kako on govori MI, ja se ne nalazim u tom njegovom - mi.
xxx
ni ja.
i nije da sam nesto odusevljena ovim clankom.
mada se naravno slazem sa onim djelovima o kaznjavanju i slicno.
ali cijela intonacija mi uopce nije sjela, a ni ne kuzim sto bi trebala biti poanta clanka.
Meni je članak previše orjentiran na problem, a premalo na rješenje.
Jako lijepo natenane razlaže i obrazlaže problem, i kad si čovjek taman pomisli, ok, a sad će o alternativama takvom ponašanju, a ono članak gotov :?
Baš zbog toga iskreno sumnjam da bi članak mogao imati nekog ozbiljnijeg utjecaja na roditelje koji prakticiraju navedene odgojne metode. Ne možeš nekome reći: hej, ovo što radiš ti ne valja, i onda se okrenuti i otići. Čak i ako si ne znam kako lijepo i uvjerljivo obrazložio zašto to ne valja, ako ne ponudiš nikakvu alternativu, teško da se može očekivati da će ta osoba promijeniti svoje ponašanje. Većina ih tako radi zato što ne zna za bolje. A koliko ja vidim iz ovog članka to neće ni naučiti.
Ne znam za koju je populaciju pisan clanak, no npr. ja, kao samozvana zastupnica povezujuceg roditeljstva, a pretpostavljam da bi povezujuce roditeljstvo bilo kontra sociopatskom, osjecam uskracenost za odgovore na "kako", iako on nudi dosta odgovora na "sta"...
Hocu reci da, ako vec polazi od vrlo ostre i opasne teze o sociopatiji u roditeljstvu, odbrana iste mu je prilicno nikakva :D
hehe, možda negdje pokraj stoji link za kupnju neke knjige?
Juul govori o sličnome, ali je jako teško dati pravila
jer ih nema
jer smo svi unikatni, kao i naša djeca, postoji temelj: pristup i razmišljanje kao osnovana koju se gradi osoban autentičan pristup svom djetetu
čitam treću knjigu od Juul-a, i mislim da bi trebao napisati jednu enciklopediju samo na temu: primjera i pozitivnog i negativnog rješenja
da bi se bolje shvatio taj individualan, osobni pristup sa preuzetom odgovornošću roditelja
pa clanak nije pisan kao prakticni savjetnik, samo teoretirzira odredeni drustveni problem.
ima jedna zanimljiva knjiga na tu temu 'toxic childhood'
uuuuuuuuuuh, svrbe me prstiTime što se ne dajemo djeci uskraćujemo im ljudsku povezanost, koja čini njihovo biološko i genetičko «očekivanje» kad se rode. Osporavamo im biološko iskustvo majčinstva koje je temelj ljudske društvenosti i često povjeravamo brigu za njih nepoznatima koji im se često posvećuju još i manje nego mi. .
Ja sam nekako mišljenja kao seni i flower.
Inače sam već prije čitala članke s te stranice i ima baš dobrih članaka.
Ako ubuduće budete pljuvale članke koje ja prevedem, ne bum ih više prevodila
Sad bez šale-netko je govorio o "mi" stilu (flower?)- po meni to uopće nije sporno, svi se služimo (aha! evo upravo sad ja to činim) mi načinima kako ne bismo previše isticali sebe ili, upravo suprotno, vrijeđali drugačije, tj. mislim da se na taj način izbjegava dociranje
ono što mene najviše smeta je riječ sociopat. sociopati su ljudi s ozbiljnim poremećajem ličnosti. najpoznatiji serijski ubojice su bili okarakterizirani kao sociopate. ljudi bez osjećaja, bez savjesti.
to mi je preteška kvalifikacija za stil roditeljstva koji nije povezujući.
jer, ovo s čime se mi susrećemo u našoj okolini, kao što kaže mgrubi:
može ostaviti posljedice na djecu, na njihovu emocionalnu stabilnost, ali sigurno ne na način da će od djece napraviti sociopate. pa nek je i metaforički, meni je previše... :/postoji kod nas:
- pusti neka plače, naviknuti će se
- ne nosaj, naviknuti će se
- kako kontrolirati 2-godišnjaka? kako kazniti?
- obući će ono šta sam JA odabrala, još da mi radi komediju oko boje majice
- igraj se sad na klizi, dosta ti je konjića ?!
cvijeta je rekla rijec koja mi najbolje opisuje ovaj clanak - previse..
reći će ti da nisi normalna, vjeruj mi. Klik se događa u glavi, ne možeš nekome nešto podastrijeti i očekivati da će se tako ponašati jer dr., ph., mg. ili slične skraćenice to kažu. A osim toga, ne znaš ti naše ljude: ja doslovno nekoliko puta čula razgovor kako su svi ti kaj imaju te skraćenice ispred imena ludi :shock:
Ja sam dugo odbijala pročitati Juula jer su mi te sve knjige o odgoju djece bile glupave. Išla sam po svojoj intuiciji. I onda sam pročital Juula iz čiste znatiželje i skužila da 90% onoga što on navodi ja već ovak i onak radim po toj istoj intuiciji. Prvo mi je bilo žao što sam dala za knjigu određeni iznos novaca jer ništa novog nisam saznala, a onda sam bila sretna jer ipak je moja intuicija točna.
Hoću ti reći, oni ljudi koji ne tepu previše što im okolina kaže, ti odgajaju dijete onako kako preporuča Juul jer je to jednostavno roditeljska intuicija, ne treba im knjiga za to. Oni kojima je stalo što kaže okolina, ti će ti reći da nisi normalna jer neće prihvatiti nešto što će ih dovesti u sukob sa okolinom čije odobravanje toliko traže i trebaju.
možda je riječ sociopat ono što smo u dnevniku lektire zvali hiperbola, ali mislim da je potrebna da bi poruka "sjela".
Činjenica je da je naše društvo u korjenu bolesno i da se djecu od malena slama uskraćivanjem ljubavi. A onda se za probleme koji se javljaju u kasnijoj dobi govori da se javljaju zbog toga što su djeca razmažena pretjeranom pažnjom, dok je zapravo uzrok baš suprotan.
elin
moj instikt odgovara Juulu, ali su mi bilepotrebe njegove knjige da dobijem sigurnost u sukobu sa okolinom
hvala simbalo na prijevodu :D clanak samo ukazuje na stanje covecanstva ne samo u americu
meni nije jasno kad su to roditelji postovali licnost svoga djeteta? kad, ako ne sad??
tocno u sridu
nikad kao do sad se nije o tome ni razmisljalo, a kamo li provodilo - ideja da djeca imaju svoja prava je tako svjeza da cemo tek vidjeti sto to znaci za drustvo i odgoj, sada smo moguce tek svjesni da postoje drugi obrasci odgoja i odnosa prema djetetu. tako da mi taj tekst ima smisla jedino kao slika razlike izmedju ideje o tome sto je i kako odgajati djete i realne situacije.
ja sam sigurna da su i do sad postojali roditelji koji su tako postupali
ali toliko malo ljudi si je to moglo priuštit, da ih jedva vrijedi spominjat... bilo bi zanimljivo vidjet kako su im djeca ispala u usporedbi s prosjekom
Evo me
Moji su roditelji bili prema današnjim kriterijima "moderni", tada su mnogi njihovi postupci izazivali sveopće čuđenje, a danas se to smatra normom.
Kakva sam ispala? Pa.... čisto OK
Ok, moja mama nas baš nije odgajala "moderno", no opet, ne sociopatski.
To je ono što cvijeta kaže, sve je to malo too much.
Mislim, i ja sam ok ispala
da mi je vidjet onog tko ce reci da nije ok ispao
da mi je vidjet onog tko ce reci da nije ok ispao
Upravo sam to krenula pisati, majkemida mi je vidjet onog tko ce reci da nije ok ispao
vidila jada mi je vidjet onog tko ce reci da nije ok ispao
možemo se mi tiješiti da je to danas skoro pa tako, ali na žalost nije, vidim svaki dan primjere po parkovima, a i BM mi je primjer socipatskog odgoja. mislim da se na rodi okupljaju ljudi uglavnom sličnih stavova o odgoju, pa se slika čini pozitivnija nego je. po meni članak nije ni malo crn, nego realan.
članak dolje ima navedenu literaturu. izdvojila bih prvu - "Continuum Concept" - kao meni jako inspirativnu knjigu, preporučam svima
evo i link na stranicu: http://www.continuum-concept.org/
ti si u krivu kao i koryanshea. Imam history channel na tv. U jednom zanimljivom dokumentarcu sam saznala da roditelji nisu fizički kažnjavali svoju djecu negdje do 17 ili 18 stoljeća. To je izmišljotina novog doba i to jako loša po meni.tocno u sridu
nikad kao do sad se nije o tome ni razmisljalo, a kamo li provodilo - ideja da djeca imaju svoja prava je tako svjeza da cemo tek vidjeti sto to znaci za drustvo i odgoj, sada smo moguce tek svjesni da postoje drugi obrasci odgoja i odnosa prema djetetu. tako da mi taj tekst ima smisla jedino kao slika razlike izmedju ideje o tome sto je i kako odgajati djete i realne situacije.
MGrubi, meni ne treba potvrda okoline ni za što. Nikada nisam tepla to što misle drugi, ali niti pola posto. Uvijek saslušam i ako smatram da je neki savjet dobar primjenim, ako smatram da nije ne tepem previše. Mislim da smo nas dvije u potpunosti drugačije odgajane, iako su moji roditelji iz Dalmacije i to Zagore, ali možda je fora i u Zagrebu, ne znam. U svakom slučaju, znam kakav je tamo pritisak okoline i koliko se vole svi petljati u sve živo, ali ti se toga moraš osloboditi. Reci im lijepo ono što sam i ja svojoj mami kad mi je jednom prilikom rekla kako malu previše nosim da ću je izvikcijati: mama volim te, ali odhebi od mene.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom