Sociopatsko roditeljstvo

[flower]

elin, u kojem drustvu?
ne znam za koje drustvo mislis?
daj mi neki dokaz, moja sva saznanja govore drugacije.

[Anci]

meni ne treba potvrda okoline ni za što. Nikada nisam tepla to što misle drugi, ali niti pola posto. Uvijek saslušam i ako smatram da je neki savjet dobar primjenim, ako smatram da nije ne tepem previše.

Kod mene, što se tiče utjecaja okoline, taj utjecaj me smeta zavisi koliko sam ja sigurna u ono što radim. I tko mi "savjet" daje.
Npr. da mi netko kaže da trebam nalupat dijete, to se mogu samo nasmijati.
Dok me neki „savjeti“ znaju pokolebati na drugim poljima.
Znam biti nekako neodređena po pitanju dojenja. Govorim o većoj „bebi“ I onda ne znam kako d se postavim kad me netko ispituje. A i to zavisi tko. Ako je netko deseti, isto me boli briga. Ako je netko blizak, onda mi bude žao. I smeta me, i razmišljam o tome...

[beberonka]

djecija prava,norme i moderan odgoj nemaju nikakve veze sa postivanjem djecije licnosti upravo zato i jeste sve pogresno nazalost

[elin]

elin, u kojem drustvu?
ne znam za koje drustvo mislis?
daj mi neki dokaz, moja sva saznanja govore drugacije.

ovak, bilo je to dokumentarac na history channelu, jedna zemlja u Skandinaviji (mislim da se radilo o Švedskoj) i razdoblje srednjeg vijeka - zapravo je emisija bila o lovu na vještice, sam taj početak i o ženi koja se zvala Elin (zamisli to ). Bilo je spomenuto onako uz put, jer su je upravo klinci prvi prijavili, ali u svakom slučaju su rekli da se tada djeca nisu fizički kažnjavala a u smislu tom da su djeca imala bujnu maštu jer su ih roditelji plašili time da ako ne budu dobri da će ih vještica uzeti (nije baš neka dobra odgojna metoda ako pitaš mene). E sad, ako oni govore neistine u dokumentarcu - o.k. možda i jest to tako, ja to nisam pobliže proučavala. Ne znam ti točno reći kako se dokumentarac zvao. Ali eto.

[flower]

ah, svedska...

[koryanshea]

ti si u krivu kao i koryanshea. Imam history channel na tv. U jednom zanimljivom dokumentarcu sam saznala da roditelji nisu fizički kažnjavali svoju djecu negdje do 17 ili 18 stoljeća. To je izmišljotina novog doba i to jako loša po meni.

elin uopće se ne radi o fizičkom kažnjavanju. govorim o tome da su djeca čuvala koze i radila u polju i radila po kući, zanat (očev) su učili od djetinjstva i nitko ih nije pitao što bi oni radili cili život, ako su imali sreće išli bi u školu ali ni onda nisu mnogo birali, tko je išao u školu bio je ili svećenik ili učitelj (ili doktor, ali za takvo obrazovanje je malo tko imao novaca).

[koryanshea]

ah, svedska...

a i to šta kažeš!

[MGrubi]

MGrubi, meni ne treba potvrda okoline ni za što. Nikada nisam tepla to što misle drugi, ali niti pola posto. Uvijek saslušam i ako smatram da je neki savjet dobar primjenim, ako smatram da nije ne tepem previše. Mislim da smo nas dvije u potpunosti drugačije odgajane.

nije ti to kod mene tako jednostavno
naime, imuna sam na upetljavanje šire okoline, ali sam osjetljiva na uži krug, npr. moja mater
za te ljude tribam čvrste argumente, a ja ti nisam osoba od puno riječi, meni samoj je dovoljno osječati ispravno, ali drugima moji instikti nisu potvrda za ništa

odgajana sam : ne baš laganim udarcima i kaznama
samopouzdanje imam visoko, ali mi je samosvijest i dalje nisko, no penjem ju tj. radim na sebi

[elin]

MGrubi ne brini doći ćeš i ti do toga. Kao što rekoh, naši jako vole ulaziti u tvoj život i ako ga želiš sačuvati moraš se naučiti postaviti.

[maremama]

i ja sam odgojena ne baš lakim udarcima ( sa strane oca ) i jednim djelom po starinskim metodama, ali od mamine strane moderno - nazovimo to tako.
udala se s 19 i dobila kćer, u 27 sina.
batine tj. dva udarca po nozi dali kćeri kada je imala 5 god. gdje je ona ostala u šoku a ja u još večem, plakala sam ja i ispričavala se njoj na kraju.
batine mrzim i nisam za njih niti najmanje, jer kod djeteta stvaraš samo strah. tako da ne tučem djecu.
uplitanja mrzim općenito, ali kao poslušam, i najčešće dalje radim onako kako ja i MM smatramo da je najbolje.
ali kada mi dođe netko blizak, kao moja mama i kaže - zašto maloga dojiš na svaki njegov prohtjev, zašto ga nosiš, zašto ga malo ne pustiš da plaće..... i tako neke stvari, kao razmažen i mamin sin ja dobijem momentalne ospice.
neka je mamin sin, neka je ona tatina kćer - ja mislim tj. imam potvrdu iz našeg dosadašnjeg odnosa da idemo dobrim putem i da se dobro razumijemo, međusobno poštujemo i da smo u svakom trenutku slobodni pokazati našu ljubav i odnos svakome.
što znači ako mi želiš sada dati pusu i sada se pomaziti može, ali isto tako ako je nešto loše to sada treba riješiti.
ne prihvačam neke savjete ali ih poslušam.
i mislim da smo kao roditelji MM i ja uspostavili odličan odnos sa našom djecom, što se vidi na njima. i jako sam ponosna na to.
ali da i ja ponekad kažem ili napravim nešto neprikladno napravim, jer svi mi griješimo.

[L&L0809]

ovaj članak zapravo nije ništa novo, jer u psihologiji podjela na stilove roditeljstva postoji već dugo:

STILOVI RODITELJSTVA (na osnovi emocionalne topline i stupnja zahtjevanosti)

1. AUTOTITATIVNI RODITELJ
- strogi i zahtjevi, ostvaruju disciplinu prijetnjama i kaznama,
- daju djeci premalo topline, u strahu da ih ne razmaze,
- njihova djeca često su uznemirena, sklona agresivnim reakcijama i stvaranju problema.
2. INDIFERENTNI RODITELJI
- postavljaju vrlo malo zahtjeva i ograničenja,
- djeci pružaju vrlo malo pažnje i emocionalne podrške,
- djeca su im neposlušna i nerado sudjeluju u socijalnim aktivnostima.
3. PERMISIVNI RODITELJI
- emocionalno topli i brižni,
- postavljaju premalo granica dječjem ponašanju – ono se često ponaša nesigurno, impulzivno i nezrelo.
4. DEMOKRATIČNI RODITELJI
- brižni su i puni ljubavi,
- određuju djetetu jasne granice,
- najveći pozitivni učinci ovog stila,
- djeca su znatiželjna, samostalna i vrlo samopouzdana

prema tome, u članku navedeni "roditelji sociopati" su zapravo autoritativni roditelji. možda je zbilja riječ sociopati malo pregruba, jer sociopatija uključuje različite ozbiljne dijagnoze (te je i svrstana u psihičke poremećaje).
sva sreća, pa se s vremenom (bar koliko sam ja upoznata) javlja sve više demokratičnih roditelja, iako će uvijek biti i ovih sociopatski nastrojenih. na to, na žalost, ne možemo utjecati, samo se možemo truditi odgajati svoju djecu na najbolji mogući način, koji tom specifičnom djetetu najbolje odgovara. jer svako je dijete posebno, pa tako i svaki odgojni stil treba biti poseban.