Kakva "disciplina"/sankcije

[Romy]

Budući da živimo u harmoniji s načelom "ne po guzi", zanima me kako vi rješavate nepoželjne i neprihvatljive situacije sa svojim klincima....naime, nešto kao što su govorenje ružnih stvari, inat, prkos, neposluh itd...
Pr., vozimo se u autu, L u svojoj sjedalici, ja na suvozačkom mjestu, šutira nogom u moje sjedalo. "Lucian, nemoj mi udarati sjedalo!" (mirno), ništa, i dalje nastavlja po svom, "Lucian, molim te, nemoj me udarati!" (molećivo i mirno), ništa, vozi on dalje, "Lucian, nemoj me udarati, boli me!", ništa, "Lucian, nemoj, jako me boli!!!" i ništa..........ili barem 5 puta ponoviti da ode oprati zube, dok on tu moju molbu/naredbu, nazovite kako hoćete, uporno ignorira i čovjek koji gleda sa strane zakleo bi se da dijete ima problema sa sluhom :/ .
Ne znam, već sam očajna....svaki dan je borna...oko bilo čega, oblačenja, pranja, jedenja itd....

[ivy]

pokušavam mu skrenuti pažnju s nečim zanimljivim (recimo u autu dok lupa, ah.. ),tipa vidi bager ili ajmo pjevati -njegovu najdražu pjesmu. Kod pranja zubića napraviti tu radnju interesantnom, svaki put mala priča o zubićima ili ajmo se loviti do kupaone...drugim rječima s puno truda

[Romy]

Da, ali onda mi se čini da iz te "situacije" naprosto nije ništa naučio/usvojio, već smo je samo preskočili ignorirajući ponašanje....

[puntica]

mene muči isto pitanje ko i tebe Romy!


M. je još dosta mala ali je toliko tvrdglava i uporna da ponekad stvarno ne znam kako da joj objasnim da neke stvari ne može/ne smije.

npr. najveća fora joj je opaliti mm šamarčinu. i to baš jako. i nikako da joj objasnimo da to boli i da se to ne radi


ili 1000 sličnih stvari


skretanje pažnje ne pali, toliko je uporna da se nakon minute vrati ponovo na ono što je radila prije i ne staje dok joj ne dojadi. pjevanje najdraže pjesme ili pričanje priče isto ne pali kad si je nešto zacrtala u glavu...


sve se bojim kako će biti za godinu dvije

[ivy]

Da, ali onda mi se čini da iz te "situacije" naprosto nije ništa naučio/usvojio, već smo je samo preskočili ignorirajući ponašanje....

pa pitanje je u stvari što nam žele reći ovakvim i onakvim ponašanjem...ako lupa nogom u sjedalo,velika je vjerovatnost da to radi iz dosade...ili opet zbog nečeg drugog, pa onda pokušamo riješiti to nešto drugo..ili se jednostavno zderem 8)

[Matilda]

Pokušavam zamisliti situaciju,
ako ne bi išlo zamolbom, skretanjem pažnje,
zaustavila bih vozilo (naravno, na prvom sigurnom mjestu), izašla van, otvorila mu vrata i pitala ga: Rekao si da želiš ići pješice?
ili bih zaustavila auto i čekala. Ako bi pitao zašto stojimo, rekla bih: Čekamo da se tvoje noge smire.

[puntica]

zaustavila bih vozilo (naravno, na prvom sigurnom mjestu), izašla van, otvorila mu vrata i pitala ga: Rekao si da želiš ići pješice?
ili bih zaustavila auto i čekala. Ako bi pitao zašto stojimo, rekla bih: Čekamo da se tvoje noge smire.

tako je meni mama jednom rekla. ja sam izašla iz auta, rekla: vidimo se kući i krenula pješke 8)
mislila je da ću se vratiti ali nisam. ulovila me na sljedećem raskršću i...upotrijebila nedopuštene "odgojne" metode

[Kavin]

E Romy baš mozgam da otvorim sličan topic i totalno te razumijem i punticu isto
jer sa G nemogu, tj. teško izlazim na kraj zadnje vrijeme ( čitaj=već duže vrijeme ).
Kralj je u ignoriranju, isto kao i od puntice opali me ili mm-a i uopće ne kuži da to nije lijepo niti kad mu objasnim, ili me svom snagom povuče za uho...aauuu!!
I ne znam način da to srežem.
Ako mu nekaj ne paše - nešto ne smije ili sl. hiti se na pod ili hiti igračke,a tu sam našla rješenje ( donekle )-kažem mu da će sad sve igračke koje su na podu ukoliko ih ne pokupi završiti u kutiji pod ključem - onad ih većinom podigne s poda.
ali dosta sličnih situacija završi njegovim uvredljivim :shock: plačem kao da sam ja neka babaroga i ja radim spačke naopačke ( a on razbacao pol kuće ili hoće baš nešto što ne može - tipa nedam mu mobitel jel zrači i ne želim da ga drži sebi uz glavu, pali i gasi tv na onaj gumb na samom tv-u ) mislim tko je izmislio "čajld lok" a da taj gumb ostane u funkciji :? to je neka viša metematika bila...ima tu još sličnih primjera.

[Kavin]

Evo sad sam vidjela slično i ovdje
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...966&highlight=

[upornamama]

Oooo, ima nas još!
Vrištanje, bacanje po podu, udaranje, čupanje, ignoriranje - to nam je za dobro jutro, dobar dan i laku noć.
Sad ima 27 mjeseci, a to traje već par mjeseci i uopće nema nikakvog poboljšanja.
A dešava se za svaku glupost, npr. traži keks, dogovorimo se da će dobiti jedan, kad mu damo keks počne vrištati "keks,keks,keks", sad hoće cijelu kutiju a ni prvog nije pojeo, baca keks na pod, mrvi ga nogama, baca se na pod i vrišti.
I tako za bilo što, nikad mu nije po volji.

[babyboys]

svaki dan je borba...
i borim se.
pa zato i pišem, recimo na topicu za mame vrištalice. jer kad ne ide drukčije - ja urlam.
ne ponosim se time, dapače, poprilično me muči, ali uz njih dvojicu, teško odgojive umjetničke duše sa povećanim potrebama koje žive u nekom svijetu drugačijem od našeg u kojem nije neophodno prati ruke/ zube/jesti/spremati igračke/oblačiti se... u obimu na koji ih pokušavam naviknuti, nekad nemam izbora.

davno sam odustala od skretanja pažnje i posvetila se nadobudnom neprestanom objašnjavanju zašto i kako nešto treba ili ne treba biti, a sad mi se činib da bi mi bilo bolje da im samo skrećem pažnju, pa da žive u blaženom neznanju. jer moje vječito objašnjavanje urodilo je time da T ima čvrste temelje za filozofiranje, a J je najmilije pitanje "a zakaj?"

i povremeno me zasvrbi dlan, ali se suzdržavam jer znam da si ne bi oprostila da ih udarim. pa mlataram jezikom.

[babyboys]

Oooo, ima nas još!
Vrištanje, bacanje po podu, udaranje, čupanje, ignoriranje - to nam je za dobro jutro, dobar dan i laku noć.
Sad ima 27 mjeseci, a to traje već par mjeseci i uopće nema nikakvog poboljšanja.
A dešava se za svaku glupost, npr. traži keks, dogovorimo se da će dobiti jedan, kad mu damo keks počne vrištati "keks,keks,keks", sad hoće cijelu kutiju a ni prvog nije pojeo, baca keks na pod, mrvi ga nogama, baca se na pod i vrišti.
I tako za bilo što, nikad mu nije po volji.

kod nas je ovako već mjesecima, a ja križam dane na kalendaru do trećeg rođendana i mantram si u bradu da će tada to biti ko rukom odnešeno (tako je bilo sa T, pa se ja nadam) i ne razmišljam o "radostima" koje onda slijede...

[Anci]

Ja ovako: znaju se naljutiti, obje. Mala posebno.
Ja je zamolim, upozorim, štoveć... dva, tri puta. Nakon toga ja preuzimam i ne objašnjavam se posebno. Samo kratko.
Np. voli se pentrat i skakat. Ja to ne volim. I kažem joj da odmah siđe. Jednom, dvaput. Ako ne posluša, ja je skinem i gotovo.

Ili... boja po stolu. Ja joj kažem nek crta po papiru, ne po stolu. Ona opet, ja opet . Ona opet, ja uzmem boje.

Kad se potuku. Uh, to mi je najgore. Ali, princip isti. Ako ne prestanu same od sebe, razdvojim ih na koju minutu.

Vidim da u tom trenutku ne mogu normalno komunicirat s njim pa se samo živciram što ne mogu doći do njih. Ja bi nekada brojala svoje, one ne slušaju. Pa je to frustrirajuće.

Ona se nekad ljuti i viče, ja samo ponovim ono što sam već rekla i nastavimo dalje.

[clumsy mom]

Dva potpuno različita deteta - dva potpuno različita pristupa. Sa Borisom razgovaram i to kod njega pali u 100% slučajeva. Matiju jednostavno sklanjam iz spornih situacija, fizički ga sprečim da nastavi. Recimo on obožava da se vrti oko svoje ose između dnevne i trpezarije tačno ispod luka od zaista oštrih cigala, mali gubitak ravnoteže i ne ginu nam barem 3 konca - priča ne pomaže, vika ne pomaže, jedino što će ga sprečiti da nastavi jeste uzimanje u ruke i sklanjanje. Strašno glup način za urazumiti jednog četvorogodišnjaka ali taj je 'ladovina, uopšte ne razmišlja o mogućim posledicama i sve tera na zezanje pa se često mora primeniti baš ovakav način za sprečavanje nezgoda.

Gledam da ne vrištim na njih, dovoljno su veliki da me 'čuju' i kad govorim normalnim tonom. Preumorna sam da bih bila dosledna kod kazni tipa 'nema crtaća do nedelje' a kazna npr. neizlaska napolje je kazna koju mora popiti još neko nevin (ja, drugo dete, prijatelji sa kojima smo zakazali druženje...) pa je ne praktikujem. Uglavnom su retke situacije kad obojica zasluže kaznu i jako mi je teško rvati se za kažnjenim ili još gore naterati i nekažnjenog da se priduži bratu. Gledamo da do takvih situacija ne dođe a ako dođe onda pričam, pričam, pričam...sama sebi se smučim

Moj stav o batinama mi se vidi u potpisu

[sofke]

ja urlam, na kraju, da probijem taj vosak u ušima koji ima

[koksy]

Ja ovako: znaju se naljutiti, obje. Mala posebno.
Ja je zamolim, upozorim, štoveć... dva, tri puta. Nakon toga ja preuzimam i ne objašnjavam se posebno. Samo kratko.
Np. voli se pentrat i skakat. Ja to ne volim. I kažem joj da odmah siđe. Jednom, dvaput. Ako ne posluša, ja je skinem i gotovo.

Ili... boja po stolu. Ja joj kažem nek crta po papiru, ne po stolu. Ona opet, ja opet . Ona opet, ja uzmem boje.


Ona se nekad ljuti i viče, ja samo ponovim ono što sam već rekla i nastavimo dalje.

I ja ovako! Uzmem mu iz ruke, ali on onda pocne urlat, a ja krenem objasnjavat da se npr. crta po papiru i pitam ga dal ce crtat po papiru pa kad kaze "da" vratim mu bojicu. Ako opet krene po svom, uzimam bojicu i vise ju ne vracam bez objasnjenja.

To zasad jedino pali, cak ponekad kad npr. proljeva vodu okolo, pa ja kazem "ne", odmah da meni salicu.

[mama2]

svaki dan je borba...
i borim se.
pa zato i pišem, recimo na topicu za mame vrištalice. jer kad ne ide drukčije - ja urlam.
ne ponosim se time, dapače, poprilično me muči, ali uz njih dvojicu, teško odgojive umjetničke duše sa povećanim potrebama koje žive u nekom svijetu drugačijem od našeg u kojem nije neophodno prati ruke/ zube/jesti/spremati igračke/oblačiti se... u obimu na koji ih pokušavam naviknuti, nekad nemam izbora.

davno sam odustala od skretanja pažnje i posvetila se nadobudnom neprestanom objašnjavanju zašto i kako nešto treba ili ne treba biti, a sad mi se činib da bi mi bilo bolje da im samo skrećem pažnju, pa da žive u blaženom neznanju. jer moje vječito objašnjavanje urodilo je time da T ima čvrste temelje za filozofiranje, a J je najmilije pitanje "a zakaj?"

i povremeno me zasvrbi dlan, ali se suzdržavam jer znam da si ne bi oprostila da ih udarim. pa mlataram jezikom.

potpisujem u potpunosti, kao da sam ja pisala samo su imena djece različita

[MGrubi]

Pr., vozimo se u autu, L u svojoj sjedalici, ja na suvozačkom mjestu, šutira nogom u moje sjedalo. "Lucian, nemoj mi udarati sjedalo!" (mirno), ništa, i dalje nastavlja po svom, "Lucian, molim te, nemoj me udarati!" (molećivo i mirno), ništa, vozi on dalje, "Lucian, nemoj me udarati, boli me!", ništa, "Lucian, nemoj, jako me boli!!!" i ništa..........ili barem 5 puta ponoviti da ode oprati zube, dok on tu moju molbu/naredbu, nazovite kako hoćete, uporno ignorira i čovjek koji gleda sa strane zakleo bi se da dijete ima problema sa sluhom :/ .
Ne znam, već sam očajna....svaki dan je borna...oko bilo čega, oblačenja, pranja, jedenja itd....

brrrrrrrrr
dosadno
brrrrrrrrrrrr (auto)
dooosaddnooo
brrrrrrrrrrrrr
bum, mama odgovori
bum-bum , mama odgovori
jupi, imamo komunikaciju

moja je znala to raditi
a) počela bih sa njom pričati (o semaforu, o tome di idemo ...)
b) počela bih joj hvatati nogice i tako bi se igrali nekoliko minuta)

[elin]

moja malena ima žutih minuta isto, ali moram reći, bez grižnje savjesti k tome, da ne primjenjujem prema njoj nikakve disciplinske mjere. Uglavnom razgovor i dogovor. Smatram da se sa djecom treba odnositi na način kako se odnosiš i sa drugim ljudima, jer i djeca su ljudi, maleni i zato ih lakše možemo povrijediti jer smo mi roditelji njima sve. Znala sam nekad na nju i zavikati ali to sad više ne radim jer sam skužila da joj povrijedim osjećaje, pa sam onda i grlim ju i kažem oprosti, mama je kriva nije trebala vikati i sl. I kaj je najbolje, mala sluša kad joj velim: mama neće. U principu, tak ona meni kad nekaj neće, pa se spustim na njezinu razinu i pali.

[ivy]

moja malena ima žutih minuta isto, ali moram reći, bez grižnje savjesti k tome, da ne primjenjujem prema njoj nikakve disciplinske mjere. Uglavnom razgovor i dogovor. Smatram da se sa djecom treba odnositi na način kako se odnosiš i sa drugim ljudima, jer i djeca su ljudi, maleni i zato ih lakše možemo povrijediti jer smo mi roditelji njima sve. Znala sam nekad na nju i zavikati ali to sad više ne radim jer sam skužila da joj povrijedim osjećaje, pa sam onda i grlim ju i kažem oprosti, mama je kriva nije trebala vikati i sl. I kaj je najbolje, mala sluša kad joj velim: mama neće. U principu, tak ona meni kad nekaj neće, pa se spustim na njezinu razinu i pali.

elin, javi se za godinu dana

[meda]

Ja ovako: znaju se naljutiti, obje. Mala posebno.
Ja je zamolim, upozorim, štoveć... dva, tri puta. Nakon toga ja preuzimam i ne objašnjavam se posebno. Samo kratko.
Np. voli se pentrat i skakat. Ja to ne volim. I kažem joj da odmah siđe. Jednom, dvaput. Ako ne posluša, ja je skinem i gotovo.

Ili... boja po stolu. Ja joj kažem nek crta po papiru, ne po stolu. Ona opet, ja opet . Ona opet, ja uzmem boje.


Ona se nekad ljuti i viče, ja samo ponovim ono što sam već rekla i nastavimo dalje.

I ja ovako! Uzmem mu iz ruke, ali on onda pocne urlat, a ja krenem objasnjavat da se npr. crta po papiru i pitam ga dal ce crtat po papiru pa kad kaze "da" vratim mu bojicu. Ako opet krene po svom, uzimam bojicu i vise ju ne vracam bez objasnjenja.

To zasad jedino pali, cak ponekad kad npr. proljeva vodu okolo, pa ja kazem "ne", odmah da meni salicu.

i ja ovako. s tim skoro uopce nemam problema.

ali mi je problem kad nesto treba napraviti, a on nece. pa bude ljutnje, bacakanja, izmicanja...i na kraju trazi cicuuuuuu
kao, njemu je tesko

[elin]

elin, javi se za godinu dana

nemoj me plašiti

[anima]

Metoda kažnjavanja koja kod mene uvijek pali jest metoda ucjene, ništa pametnije za sad nisam smislila, ali i tako sasvim lijepo funkcioniramo

[Nika]

Budući da živimo u harmoniji s načelom "ne po guzi", zanima me kako vi rješavate nepoželjne i neprihvatljive situacije sa svojim klincima....naime, nešto kao što su govorenje ružnih stvari, inat, prkos, neposluh itd...
Pr., vozimo se u autu, L u svojoj sjedalici, ja na suvozačkom mjestu, šutira nogom u moje sjedalo. "Lucian, nemoj mi udarati sjedalo!" (mirno), ništa, i dalje nastavlja po svom, "Lucian, molim te, nemoj me udarati!" (molećivo i mirno), ništa, vozi on dalje, "Lucian, nemoj me udarati, boli me!", ništa, "Lucian, nemoj, jako me boli!!!" i ništa..........ili barem 5 puta ponoviti da ode oprati zube, dok on tu moju molbu/naredbu, nazovite kako hoćete, uporno ignorira i čovjek koji gleda sa strane zakleo bi se da dijete ima problema sa sluhom :/ .
Ne znam, već sam očajna....svaki dan je borna...oko bilo čega, oblačenja, pranja, jedenja itd....

A ja cu samo onu svoju staru: djeca suradjuju s nama.

Uzmimo primjer Lucianovog udaranja u autu.

Jel moguce da ti debelo gazis svoj integritet, dopustas mu da to radi, tj ne ocekujes bas od njega da ce prestat to raditi?
Pod dopustam, mislim na to da si u panici jer imas vec scenarij kako on nece prestat lupat ili nesto slicno, pa govoris nemoj me lupat u modu automatske sekretarice.

I zapravo ti Lucian pomaze time sto ti daje do znanja daj se mama saberi i zabrani mi vise da te lupam.

npr, uzmimo skolski primjer:

Lucian, molim te, nemoj me udarati.

i

Lucian, ne zelim da me udaras jer kad me udaras mene to boli i tada sam jako tuzna/ljuta.

ili vec sto te smeta kod udaranja i kako se osjecas.

[anima]

Pr., vozimo se u autu, L u svojoj sjedalici, ja na suvozačkom mjestu, šutira nogom u moje sjedalo. "Lucian, nemoj mi udarati sjedalo!" (mirno), ništa, i dalje nastavlja po svom, "Lucian, molim te, nemoj me udarati!" (molećivo i mirno), ništa, vozi on dalje, "Lucian, nemoj me udarati, boli me!", ništa, "Lucian, nemoj, jako me boli!!!" i ništa..........ili barem 5 puta ponoviti da ode oprati zube, dok on tu moju molbu/naredbu, nazovite kako hoćete, uporno ignorira i čovjek koji gleda sa strane zakleo bi se da dijete ima problema sa sluhom :/ .
Ne znam, već sam očajna....svaki dan je borna...oko bilo čega, oblačenja, pranja, jedenja itd....

brrrrrrrrr
dosadno
brrrrrrrrrrrr (auto)
dooosaddnooo
brrrrrrrrrrrrr
bum, mama odgovori
bum-bum , mama odgovori
jupi, imamo komunikaciju

moja je znala to raditi
a) počela bih sa njom pričati (o semaforu, o tome di idemo ...)
b) počela bih joj hvatati nogice i tako bi se igrali nekoliko minuta)

ja bih jednostavno rekla nema za tebe sladoleda, čokse ili whatever, i začas bi se smirila

[Nika]

Ja ovako: znaju se naljutiti, obje. Mala posebno.
Ja je zamolim, upozorim, štoveć... dva, tri puta. Nakon toga ja preuzimam i ne objašnjavam se posebno. Samo kratko.
Np. voli se pentrat i skakat. Ja to ne volim. I kažem joj da odmah siđe. Jednom, dvaput. Ako ne posluša, ja je skinem i gotovo.

Ili... boja po stolu. Ja joj kažem nek crta po papiru, ne po stolu. Ona opet, ja opet . Ona opet, ja uzmem boje.


Ona se nekad ljuti i viče, ja samo ponovim ono što sam već rekla i nastavimo dalje.

I ja ovako! Uzmem mu iz ruke, ali on onda pocne urlat, a ja krenem objasnjavat da se npr. crta po papiru i pitam ga dal ce crtat po papiru pa kad kaze "da" vratim mu bojicu. Ako opet krene po svom, uzimam bojicu i vise ju ne vracam bez objasnjenja.

To zasad jedino pali, cak ponekad kad npr. proljeva vodu okolo, pa ja kazem "ne", odmah da meni salicu.

i ja ovako. s tim skoro uopce nemam problema.

ali mi je problem kad nesto treba napraviti, a on nece. pa bude ljutnje, bacakanja, izmicanja...i na kraju trazi cicuuuuuu
kao, njemu je tesko

i onda jednog dana hop da ih uzmemo a kad tamo preteska

salim se malo

[Nika]

Meni su te ucjene grozne. Kad sam skuzila da sam ih pocela koristiti, rekla sam B: de, sljedeci puta kad se zaprijetim da neces moci igrati plejku, reci mi da ucjene ne pale.

[anima]

Meni su te ucjene grozne. Kad sam skuzila da sam ih pocela koristiti, rekla sam B: de, sljedeci puta kad se zaprijetim da neces moci igrati plejku, reci mi da ucjene ne pale.

A meni su super, jer discipliniram dijete bez previše panike i kod mene i kod nje, nemajka šta š, ali lakše i ljepše mi je to nego gubit glasnice ili mlatit ju po guzi

[flower]

mi nekad posegnemo za ucjenama, nazalost jos ih nismo prerasli (mm i ja)

[Anci]

Meni su te ucjene grozne. Kad sam skuzila da sam ih pocela koristiti, rekla sam B: de, sljedeci puta kad se zaprijetim da neces moci igrati plejku, reci mi da ucjene ne pale.

Pa i meni. I izraz su naše nemoći u tom trenutku.
Nije mi alternativa deranje ili po guzi (evo, jučer je čak sama pitala zašto ona ne dobiva batina ).
Ja sam ih isto znala izreći prije i skužila sam da i ona onda radi isto. I nije mi se svidjelo.
Pa nekako probamo bez njih.

[Nika]

mi nekad posegnemo za ucjenama, nazalost jos ih nismo prerasli (mm i ja)

bas si ovo zanimljivo napisala - prerasli...
svidja mi se

sta mislis jer se mogu neke stvari prerasti ili je to utopija?

jer iako su mi neke stvari neprihvatljive i dalje ih radim, ne volim kad se derem a vicem na djecu; ne volim ih ucjenjivati ali kad sam sterana u kut posezem za tim; pa nakon toga pokusavam kroz salu izvuci da to zapravo ne mislim, isto tako kod kaznjavanja (danas nema ovog i onog...)

[Romy]

Nika, vjerojatno ima smisla ovo što govoriš jer zaista ne očekujem od njega da će prestati. U biti od njega očekujem samo borbu, pa se valjda tako i ponašam....ali ovo "ne želim da me udaraš jer me boli itd" uvijek se pitam, ma što njega boli patka je li ja nešto želim ili ne kad je u njegovom svijetu samo on bitan. Ok, JA ne želim, ali on vjerojatno razmišlja "udarat ću i dalje, ništa mi se neće desiti, ona ne želi, big deal...", jer zaista ništa mu se i ne desi, nema posljedice, batali moju tugu...
Regarding ucjena, ne znam ako se ovo kvalificira kao ucjena, ali kad recimo baca svoje igračke ili ih razbija, ja se dignem, kupim i kažem da se očito one njemu ne sviđaju, da mu ne znače puno i da ću ih dati jednom dečku koji ih želi. Uvijek pali, a ne gledam to kao ucjenu. Ili recimo ako ih ne želi pospremiti, ja kažem "ok, ja ću, ali onda su moje i ja ću s njima raditi što hoću, pa ću ih opet dati nekome tko ih nema". Počne spremati sve u šesnaest .

[sorciere]

ok, ja stvarno ne kužim koji prekidač rikne kad se djeca počinju ponašati na načine koje opisujete. kod nas toga nije bilo. konstatiram, ne pametujem (da se ne shvati krivo )...

no samo primjer djevojčice koja je bila takva sa SVIMA osim samnom. jer sam joj vrlo jednostavno rekla: NE DOZVOLJAVAM da se tako ponašaš prema meni.

njeni argumenti su bili: ali moj tata mi da! i moja mama mi da! :?

[Ms. Mar]

Pr., vozimo se u autu, L u svojoj sjedalici, ja na suvozačkom mjestu, šutira nogom u moje sjedalo. "Lucian, nemoj mi udarati sjedalo!" (mirno), ništa, i dalje nastavlja po svom, "Lucian, molim te, nemoj me udarati!" (molećivo i mirno), ništa, vozi on dalje, "Lucian, nemoj me udarati, boli me!", ništa, "Lucian, nemoj, jako me boli!!!" i ništa..........ili barem 5 puta ponoviti da ode oprati zube, dok on tu moju molbu/naredbu, nazovite kako hoćete, uporno ignorira i čovjek koji gleda sa strane zakleo bi se da dijete ima problema sa sluhom :/ .
Ne znam, već sam očajna....svaki dan je borna...oko bilo čega, oblačenja, pranja, jedenja itd....

brrrrrrrrr
dosadno
brrrrrrrrrrrr (auto)
dooosaddnooo
brrrrrrrrrrrrr
bum, mama odgovori
bum-bum , mama odgovori
jupi, imamo komunikaciju

moja je znala to raditi
a) počela bih sa njom pričati (o semaforu, o tome di idemo ...)
b) počela bih joj hvatati nogice i tako bi se igrali nekoliko minuta)

Nisu sva djeca ista i neće kod svakog upaliti ponuđeni a ili b. Ali ja sam uvjerena da će roditelj koji u svojoj glavi odvrti ovaj tvoj uvodni dio (stavljanje u perspektivu djeteta) puno brže doći do svojih rješenja. Kod nekog će to biti već c, nekom roditelju i djetetu će upaliti tek f ili m rješenje, ali ja sam uvjerena da ga s ovakvim stavom svatko može naći.

E sad, recite mi se da se javim za koju godinu, ali morala sam podijeliti s vama svoj optimizam.

[ivy]

ok, ja stvarno ne kužim koji prekidač rikne kad se djeca počinju ponašati na načine koje opisujete. kod nas toga nije bilo. konstatiram, ne pametujem (da se ne shvati krivo )...

ja mislim da si imala sreće...

ja već sad vidim razliku između mojih dvojice, mali je mirna duša, zna se uzjogunit, ali nikada kao stariji, jednostavno nije taj karakter.
stariji je znao kao beba od par mjeseci ljuto plakati i biti bijesan na nas...ne zato jer je gladan, umoran...nego jer si je nešto zacrtao i mi nismo bili u stanju odgonetnuti što, a znajući ga danas, vjerojatno nešto tipa nosi me s drugom rukom i hoću da hodamo u krugovima

recimo stariji vrlo jasno zna da se ne smije gristi. zna da smo na to reagirali ozbiljno otprilike kao i na istrčavanje na cestu.to je nešto što je jednostavno neprihvatljivo. i evo, prošli tjedan ugrizao brata za uho i još i dečka u vrtiću, prestrašno.

[flower]

nika, iskreno vjerujem da kroz odnose rastemo, pa tako i s nasom djecom, da me u ponoc pitas ja bi tocno znala koje djelove sebe, koje reakcije bi voljela izmjeniti - i to je pocetak...sad se trudim skuziti taj neki klik koji me prebaci u vikanje ili ucjenjivanje (to su moje lose reakcije).

[elin]

ja bih jednostavno rekla nema za tebe sladoleda, čokse ili whatever, i začas bi se smirila

ja isto kao i nika ne volim te ucjene, posebice zato što nisam osoba koja bi ikome na taj način pristupala, a osim toga kad kažem da nema čokse to radim zato što ne želim da previše jede čoksu i ne želim te dvije situacije brkati u njezinoj glavi jer jedna nema veze sa drugom.

Isto kao i Nika pročitala Juula i iako sam na početku bila skeptična, fakat pali. Ne mislim na ono djeca žele surađivati (jer kad je Juul to napisao nije upoznao moje dijete) nego ja ne želim to i to jer mi smeta i boli me. Djeca imaju prirodan osjećaj za život u zajednici to ja mislim. Možda me život i prevari, ali za sada mislim tako.

I još jedna stvar koja pali kod moje male - ne se ljutiti, nego dogovarati. Npr. danas ujutro:
Ja: ljube idemo se presvući
Ona: neće
Ja: moraš, idemo se samo presvući brzo, pa ćeš gledati baby Felixa
Ona: neće
Ja: mama ide oprati ruke i nađemo se u tvojoj sobi
Operem ruke i vratim se u dnevnu sobu, a ona leži na podu.
Ja: ajmo ljube, dogovor je dogovor i Betty ide sa nama
I fakat, evo djeteta. Valjda joj je trebalo neko vrijeme da procesuira.

[elin]

ispravak: moja doduše ne voli baš čoksu, ali navodim samo kao primjer. Zato voli sokiće i smoki - e to ne volim da jede u velikim količinama jer smatram da nije dobro.

[Anci]

kad kažem da nema čokse to radim zato što ne želim da previše jede čoksu i ne želim te dvije situacije brkati u njezinoj glavi jer jedna nema veze sa drugom.

Takoe.
Neću je, ako sjedi na naslonu kauča npr. ucijeniti da siđe jer neće dobiti Životinjsko, nego ću, ako me ne posluša, ja kao roditelj, doći do nje i skinuti je odatle.

[Nika]

nika, iskreno vjerujem da kroz odnose rastemo, pa tako i s nasom djecom, da me u ponoc pitas ja bi tocno znala koje djelove sebe, koje reakcije bi voljela izmjeniti - i to je pocetak...sad se trudim skuziti taj neki klik koji me prebaci u vikanje ili ucjenjivanje (to su moje lose reakcije).

rastemo li rastemo al oni nekako brze od nas

samo kaj, kako bi rekao mm - dobro, super je sto je to prvi korak ili pocetak, al brate traje li ga traje
kad ce doci drugi

[upornamama]

ok, ja stvarno ne kužim koji prekidač rikne kad se djeca počinju ponašati na načine koje opisujete. kod nas toga nije bilo. konstatiram, ne pametujem (da se ne shvati krivo )...

ja mislim da si imala sreće...

I ja.
Isto tako mislim da ne postoji neko univerzalno rješenje niti pristup djetetu.
Ali sigurna sam da postoje lako i teško odgojiva djeca.
Npr. meni je bilo dovoljno kao klinki dati papir i flomaster i to mi je bila zabava sljedećih par sati.
MM-a je njegova mama vezala u dvorištu za kolonu dok je iskuhavala robu da ne bi skočio u lonac sa vrućom vodom (da se ne misli kako opravdavam ovaj čin), a to je sigurno učinila nakon 100-tog "nemoj, pazi" itd.
Jednostavno, nije sa svakim djetetom isto, a na nama ostaje da odgonetnemo kako se u određenoj situaciji postaviti.
A da je teško - teško je.

[Zorana]

A mozda se ne radi o tome da je Sorcie imala srece nego da postuje i jasno izrazi svoje granice?

[Anci]

A mozda se ne radi o tome da je Sorcie imala srece nego da postuje i jasno izrazi svoje granice?

Jasno i/ili glasno

[upornamama]

Mo'š ti i jasno i glasno postavljati granice ali kad te netko ne čuje/ne želi čuti... :/

[Anci]

Kad ja vidim da ne dolazim do njih, ja se ni ne objašnjavam. JEdino što se iz toga može izroditi da se ja naživciram. Jer pričam, pričam, pričam, a nema odjeka.
OK, ne posluša, ne posluša. Ljuti se, pa što.
Nakon 2, 3 minute opet su spremne na razgovor i nastavljamo dalje.
Kod mene su dvije, po potrebi ih razdvojim na minut, dva da se malo "ladnu"

[elin]

Mo'š ti i jasno i glasno postavljati granice ali kad te netko ne čuje/ne želi čuti... :/

da, primijetih da i moja nekad ima problema sa sluhom. Ne znam da li da se obratim doktoru

Ma djeca su djeca i uvijek će istraživati i biti živi i ne slušati, što se toga tiče nemam sumnje da će mi moja složiti nekaj finoga na što ću ja I znam da je malo glupo nekome savjetovati učini ovo ili ovo, jer dobro je rekla jedna cura ovdje svako je dijete različito.

U jednoj knjizi sam naišla na jedan super citat jednog našeg dječjeg kirurga, čovjek veli:
"Jer ne postoje dva ista bolesnika, dvije iste bolesti, dvije iste operacije. Ma koliko čovjek imao znanja, iskustva, vještine, uvijek treba ispočetka respektirati svaki zahvat kao prvi, a ne kao tisućiti."

Ovo se lijepo može primijeniti i na roditeljstvo. Ne postoje dvoje iste djece, dva ista karaktera, dvije iste odgojne metode. A mi smo samo ljudi i radimo najbolje što možemo i znamo. A ako još sve to radimo sa puno ljubavi i poštovanja prema djetetu mislim da ne može niti jedna od nas faliti.

[elin]

o.k. puno faliti. 8)

[anchie76]

rastemo li rastemo al oni nekako brze od nas

samo kaj, kako bi rekao mm - dobro, super je sto je to prvi korak ili pocetak, al brate traje li ga traje
kad ce doci drugi

Istina, istina

[anchie76]

Mo'š ti i jasno i glasno postavljati granice ali kad te netko ne čuje/ne želi čuti... :/

U tom slucaju se treba zapitati zbog cega te ne cuje. Jer ako te nije cuo prvi put, ponavljanjem necemo daleko stici. Nesto ocigledno treba promjeniti

[Anci]

Mo'š ti i jasno i glasno postavljati granice ali kad te netko ne čuje/ne želi čuti... :/

U tom slucaju se treba zapitati zbog cega te ne cuje. Jer ako te nije cuo prvi put, ponavljanjem necemo daleko stici. Nesto ocigledno treba promjeniti

Prestat pričat