Mi smo Lucu upisali prošle godine, tad je imala 4 god., dani prilagodbe su bili katastrofa, samo jedan dan nije plakala. Tamo su dvije tete, mijenjaju se svakodnevno oko 10 sati ujutro, od prvog dana teta K je malo grublja, ima 50-ak godina, dosta viće, jednog je dečka zgrabila za ruku a to je moja vidila, pa je moja Luce imala napadaje povračanja ona ju je zgrabila za ruku na silu, odmakla od bake i odvela je u wc, drugi dan ju je stavila za stol, dala joj kantu ako želi povračat i moje dijete je stalo za tim stolom "u kazni" dok su druga dijeca radila nekakve ježiće zajedno. Razgovarali smo s tetom i jednom i drugom, to kao nije bila kazna nego joj je dala kantu da ne povrača po sobi itd. Dijete nije htjelo ići toj teti, inaće nije joj se svidjela ni kako izgleda, nosi neku trenerku i široku majicu, kosa uvijek ne počešljana, tako da i te sitnice su na nju utjecale.
Uspjela se nekako pomiriti sa tetom K. ali svaki dan prije vrtića pita kad će vikend, svako jutro povraća, neće jesti, počela zamuckivat, nokte gristi, piškit u krevet i tako 3 mjeseca zaredom. O boletstima da ne govorim zaradila bronhitis, smršavila i na kraju sam je ispisala, jer nisam mogla gledat kako mi dijete propada a doma je imam nekome ostavit.
Sad mi je najgore što neznam šta sad napravit, djetetu je super doma ponovo se vratila stara Lucija, veselo i vedro dijete u pokretu non stop bez prestanka, ja sam 4 mjeseca trudna, mislila sam ponovo pokušat je upisat u 9 mjesecu, a neznam kako će djelovat ponovo to na nju, s obzirom da će opet iste tete biti, dijete novo doma dolazi, a ona će napuniti 5 godina u 8 mjesecu, neznam luda sam više od svega, kad joj spomenem vrtić katastrofa. Znam da djeca mogu biti manipulatori, ali neznam. Da li netko ima kakav isti slučaj, gdje god pročitam sve mame su uspjele svoju djecu prilagodit ispada da sam ja nesposobna i to me ubija. A sad mi stvarno ne treba toliko nerviranja i živciranja.
Hvala.