kako vratiti mlijeko i ponovo uspostaviti dojenje???
uf, ne znam od kud bih počela i kako, pa najbolje od samog početka.
neki će me iz ovog teksta prepoznat
V. je rođen 2 dana prije termina, 4000g i 51cm, mali bucko od samog početka. rodila sam carskim rezom. nije išlo prirodno, pa smo se poprilično namučili, ostali bez kisika, pa je njegov apgar bio 7/10. mlijeko je nadošlo tek peti dan nakon poroda. do tad su njega pomalo hranili na špricu. ostali smo u bolnici 13 dana jer se meni upalila rana od carskog. točno 10 dana je pomalo gubio na težini, a onda je u 3 dana dobio 100 grama. izašao je iz bolnice sa 3800g.
nastavili smo dojiti, sjećam se, po cijele dane i noći. nije se skidao sa cice. meni se ponekad činilo da mlijeka uopće nema. mogla sam vrlo malo izdojiti, ali sam primjetila da više navire dok je on na cici.
na prvom pregledu s mjesec dana je imao 4750g, što je sasvim ok. međutim, čim sam spomenula da je stalno na cici, pedijatrica je rekla da to nije normalno, da je dijete vjerojatno gladno. pred njom sam izdojila malo mlijeka, rekla je da je vodenasto, i nek počnemo kombinirat s adaptiranim, pogoto navečer, da se svi skupa malo odmorimo. bilo mi je grozno, a još je i moja mama bila sa mnom, pa je zbog njezinog pritiska i stalnog tupljenja da je dijete gladno bilo još gore.
baš negdje u to vrijeme V. je počeo odbijat lijevu cicu. kad bi ga stavljala na nju, povukao je par puta i urlao iz petnih žila, tako da je jeo samo iz desne. desna se povečala, a lijeva smanjila. srećom pa sam na jednom drugom forumu dobila par korisnih savjeta, pa izdajala tu lijevu i uporno mu je nudila. izdajanje je konačno krenulo, tako da se stanje kroz tjedan dana popravilo.
s mjesec dana se otkrilo i da je rođen s mrenom na oba oka, nasljedni tip, imao ju je i moj suprug. počele su razne pretrage, prva operacija s nepunih dva mjeseca, u isto vrijeme selidba iz Osijeka za Zagreb i skupa s tim problemi s dojenjem. bila sam već pod pritiskom, svi doma su mi tupili kako mi je pedijatrica rekla da mi je mlijeko slabo, da zašto mučim dijete, nek mu dam bočicu, i još taj stres od operacije i selidbe, i mlijeko mi je u roku par dana dok sam bila u bolnici praktički stalo. V. je na cici urlao, i ja skupa s njim. poklekla sam i dala mu bočicu. mlijeka je bilo vrlo malo. kad smo došli doma stanje se malo popravilo, tako da smo većinom dojili, samo navečer mlijeka nije bilo dovoljno i jeo je jedan do dva obroka adaptiranog. i onda druga operacija, i opet sve manje mlijeka, sve više plakanja i odbijanja cice. u bolnici je opet jako plakao, i nikako nije htio prihvatit cicu, tako da je tjedan dana bio samo na adaptiranom. nisam mogla izdojit više od 10, 15 ml, a mjesec prije toga sam izdajala i do 150ml iz one lijeve cice. toliko sam već bila luda od svega da sam probala mlijeka, i bilo je slano kao da sam jela samo pršut, a bila sam na neslanoj bolničkoj hrani.
sad (sa 3 i pol mjeseca) je cica samo za utjehu, i to sve rjeđe. mlijeka još ima, ali u tragovima. više uopće ne curi samo od sebe, izdojit mogu samo malo, manje od 5 ml, tako da ne mogu ni skupit kroz dan bar za jedan obrok.
svjesna sam da sam napravila neke kardinalne greške, i sad bi to sve htjela popravit. ako je ikako moguće, htjela bi vratit mlijeko, a ne znam kako. V. prihvaća cicu, ali dok je gladan samo na kratko, onda ju ispljune i vrišti. najbolje ju prihvati navečer poslije bočice.
molim ako imate koji pametni savjet, kako da ga naučim ponovo na cicu? stavljala bih ga ja češće, ali on odbija. izdajanje ne pomaže previše, probala sam ručno i s (kršitelj koda)ovom ručnom izdajalicom.
jel ima još nade za nas? toliko mi je muka od svega da bi najradije odustala, ali ne dam se još i silno bi htjela dojiti.
 |
|||
Odgovori s citatom
Vmama prvotno napisa
