evo još jedne mame studentice, doktorskog studija, ali ipak studentice


ajme kako ja to ne mogu

Prošla mi je godina dana porodiljnog samo tako...proletila. počela sam raditi, imam još 10ak ispita i valjda još toliko seminara za napisat. da ne govorim o doktoratu koju ću isto morati početi pisati (skupila sam dobar dio literature, ništa više od toga). osim toga posao mi je takav da i za njega moram stalno učiti i pisati

a dijete se neće od mene odljepiti, nema mi je ko pričuvati (osim mm-a kad ne radi).


neki dan sam shvatila da tako više ne ide i da moram odlučiti: hoću li studirati ili ću odustati? i premišljala sam si dosta dugo... ZAključila sam da ću ipak studirati. malo sam se organizirala i sada tučim 2 sata dnevno, svaki dan, i a prema mogućnostima i više (npr. vikendom se sakrijem u radnu sobu jedno popodne i ne mičem se par sati).

vjerujem da bi, trenutno, mojoj obitelji (a bome i meni) bilo bolje da ne studiram jer bih slobodno vrijeme posvetila samo njima, ali znam da će od mog studija svi imati koristi (na duge staze) i zato sam se odlučila potruditi.

i uspjet ću


draga Romy, nadam se da ćeš naći motivacije da daš sve od sebe i što prije završiš fax (iskoristi trudnoću za polaganje ispita, ako ikako možeš). nećeš vjerovati koje olakšanje ćeš osjetiti kad položiš zadnji ispit. kad sam diplomirala bilo mi je najčudnije kad bi došao vikend a ja ne moram učiti (ili razmišljati o tome da bih trebala učiti). SLOBODA :D

[/quote]