evo da se i ja prijavim. berba 81' prvo rodila kao samhorana majka, zivjeli kod roditelja i bilo je puno lakse... redovno sam isla na faks jer se tad jos moglo izostajati (dakle, ne-bolonja), a na mom su odsjeku imali puno razumijevanja za moju situaciju pa me skoro uopce nije bilo...
pred samim sam krajem vec godinama i znam da je najvazniji problem motivacija. ja ZNAM da cu diplomirati, ne pada mi na pamet odustati, ali nikako to i realizirati. nikad mi nije trebalo puno za poloziti neki ispit, no copio me neki perfekcionizam i nikako da izadem na ispit ako nisam ama bas sve prosla i u svo gradivo sigurna ne znam, u meduvremenu stiglo i drugo dijete, tjesi me pomisao da imam poznanice koje isto jos nisu diplomirale, a nemaju ni posao ni dijete.. kolika je tek njima motivacija uglavnom, planiram to srediti ove godine, da bi moj MM onda sljedecu godinu eventualno sredio preostale ispite na faksu na prometu od kojeg je u principu odustao, ali toplo covjeku pri srcu kad ima diplomu, ne? a sljedeca godina je zadnja za ne-bolonjce