Drage moje suborke! Čitam vaše priče već neko vrijeme. Radujem se svakoj vašoj sreći i suosjećam sa svakim vašim neuspjehom. Naše priče nisu iste, ali sve one teže ka istome cilju. Ne znam iz kojeg razloga, ali ja svoju želim podijeliti sa vama. Ove godine slavimo pet godina braka (prije toga sto godina zajedno). U početku nismo razmišljali o djeci. Govorili smo da nije vrijeme, treba kupiti stan, auto... Shvatili smo da ako tako budemo razmišljali nikada neće biti idealno vrijeme. Počeli smo "raditi na bebi". Mjeseci su prolazili. Jednoga dana MM završi na hitnom traktu zbog bolova u abdomenu i liječnik nas pita imate li vi djece :? ,vaš M ima varikokelu. Dolazi drugi dr. i postavlja dijagnozu upala slijepog crijeva. MM operiran i zaboravili na prvu dijagnozu. Trudili se i dalje, ali ništa. Nakon nekog vremena . Varikokela operirana, ali spermatogram i dalje oligoastenozoospermia. Krećemo u borbu! Obavili 3 inseminacije, nakon toga stavljena na klomifen. Jajnici na njega nisu reagirali (1 JS), ali miom je. Lps odstranjen miom i nađena endometrioza.Sada obavila drugi dugi protokol. 24.02.ET vraćena jedna blastica (ICSI). Oprostite na dugom postu. Svima vama puno