abonjeko, mučile su me iste brige, ali i veliki nesrazmjer želja i potreba.
i, odlučila sam - nemati kućnog ljubimca.
sve dok se ne uhvatim da sjedim pred televizorom i da gledam u jednu točku (čitaj, da imam viška vremena), čini se da ne bih imala vremena ni za ljubimca.
na djecu računati ne možeš barem do neke 8., 9. godine.
a ja sam prekomotna da bih uz ludilo s djecom htjela i ludilo sa životinjom.
žao mi je, vidim da bi O uživala, ali... trenutno mi je važnija moja psihofizička stabilnost. :/