 |
|||
učenje stranog jezika. kada?
zanima me vaše mišljenje, da li je rano da dijete sa 22mj uči strani jezik, odnosno da ga ja učim osnovnim stvarima
provala sam par dana, i neke stvari je zapamtila vrlo brzo, kao lopta, maca, pas...
jeli to još rano, da li trebam još malo pričekati?
kolegica malome priča od rođenja mađarski i hrvatski
mi koristimo povremeno i njemačke i engleske riječi, i mala ima dječji komp na eng, od godine i pol pa je nazive brojeva oko druge godine lakše popamtila na eng.
sve ti ovisi o dijetetu i njegovoj zainteresiranosti, volji...
mi smo već polako počeli koristiti dva jezika u komunikaciji s L (ima godinu dana).
Škola stranih jezika u koju ide moja cura upisuje od 3g.
djeca koja strani jezik počnu učiti prije treće (ili pete?) godine, govore ga jednako kao i materinji, dakle bez onog našeg famoznog slavenskog naglaska.
mislim, dakle, da ti nije prerano.
ašta ako ja imam naglasak? onda će i dijete krivo naučiti.babyboys prvotno napisa
ja iz tog razloga ne želim ništa djetetu pričati na engleskom jer nisam profesor engleskog niti mi je to materinji.
Za razvoj dječjeg govora nije poželjno istovremeno slušanje dva jezika. Tako se može stvoriti zabuna u mišljenju, dijete može biti bojažljivo kad govori jer nije sigurno izražava li se pravilno u određenim situacijama. Ako dijete istovremeno uči dva jezika najvjerojatnije će kombinirati oba. Istraživanja su pokazala da je rječnik djece koja govore dva jezika prilikom polaska u školu oskudniji od onih koji govore jedan. Učenje dva jezika može kod djece stvoriti konfuziju.
Ipak, kaže se da je rano djetinjstvo najpoželjnije vrijeme za učenje stranog jezika, ali ako se kod djeteta jave emocionalne smetnje s učenjem treba prestati. Najbolje mjerilo kojim se može utvrditi je li dijete dovoljno ´zrelo´ za učenje stranog jezika je njegova zainteresiranost.
Joj, ovo su tako zastarjele informacije! Isto sam čula i od psihologice pri upisu u vrtić i nisam mogla vjerovati svojim ušima. Lingvist sam, bavim se, između ostaloga, dvojezičnošću, učenjem i usvajanjem jezika i odgovorno tvrdim da ništa od ovoga nije točno. Djeca mogu nesmetano usvajati nekoliko jezika i to ne smeta njihovome kognitivnome razvoju. Dapače, samo mu koristi. Trenutačno nemam vremena podrobnije objašnjavati (osim toga o tome se na farumu već puno pisalo - mislim da je naslov topika bio Dvojezična djeca), ali mogu kasnije zatreba li.
To je samo dijelom točno. Da, ako i model (roditelj, nastavnik i sl.) ima izvorni izgovor. Inače ne.
Pričaj!?
moj f. ima cuvalicu peruanku (spanjolski), i zna brojati, boje.. s njom prica na spanj. a s nama na hrvatskom (tj. samnom na hrvatskom a s md-om na srpskom)
Ajd malo koji primjera s nama na hrvatskom (tj. samnom na hrvatskom a s md-om na srpskom
ma zezam se. kad md bude s nama neko vrijeme, nakon toga f. meni stalno govori npr. pantalone, supa, kasika.. valjda si tako docarava trenutke s tatom. jadno moje dvo-tro jezicno dijete..
Dvojezična djeca? Kod nas funkcionira bez problema, i ja sam tako odrasla. Sa svojom malom od rođenja pričam talijanski kao i sa cijelom svojom familjiom. Muž istovremeno hrvatski od prvog dana. Matea će sada napuniti 3 godine i koristi se normalno sa dva jezika. Kad je bila još beba... godinu, godinu i pol.... ( spava s nama u krevetu )..... okrenula bi se po noći, u snu prema meni i obratila talijanski i onda bi se prebacila na drugu stranu i tati rekla laku noć ili šta već hrvatski. Već je onda odvajala jezike. I kada smo svi skupa, ovisno kome se obrati, bira jezik, bez brkanja pojmova. Istina, momentalno je malo deficitarna sa hrvatskim pojmovima jer ja provodim više vremena sa njom, kao i cijela moja obitelj. A od kada daju Doru na televiziji, sama od sebe, bez forsiranja niti "vježbanja", počela je koristiti engleske pojmove, brojati, pozdravljati, itd...
Ja imam snimke na kaseti sebe kako s 3 godine recitiram "one, two, that's a shoe, three four there's the door" itd (sama sebi stavljam
Bila sam jako zainteresirana za "učenje" engleskog, a navodnici su zato jer sam to doživljavala kao igru, super zabavnu igru
Naglasak mi je bio katastrofa (iako sam slušala savršeni british svoje mame), ali se je zato s vremenom popravio-tako da iz vlastitog primjera ne mogu zaključiti da je sasvim rano učenje stranog jezika garancija izvrsnog naglaska u startu.
I je još jako jako mali, pa neću još započinjati, ali kroz koji mjesec-zašto ne?!
Nona će ga "priučavati"
Ja sam od rođenja slušala dva jezika, danas tečno govorim oba (iako mi se kao maloj često dešavalo da u jednu rečenicu ubacujem različite jezike). Treći jezik sam počela učiti sa tri ili četiri godine - i s njim se tečno služim, no ne mogu razmišljati na njemu (ako se kužimo
iz osobnog iskustva bih rekla da je granica 7 ili 8godina (za tečno usvajanje jezika bez velike muke). Njemački i talijanski sam krenula učiti u kasnijim razredima osnovne i njima se ne služim pretjerano.
http://www.vvbutkovic.com/Pričaj!
2.600 kn, 2x tjedno, 35 min, grupa od 6 polaznika.
H odusevljena i obozava ici.
Mi s nasom kraljicom od pocetka komuniciramo na HR, NL i DE i nikad nije prerano za 'strane' jezike (ja sam isto odrasla tro-jezicno i imam ogromnu korist od toga).
Valjda su psiholozi budale???
Veća se konfuzija stvara ako dijete s istom osobom govori dva ili više jezika, ova je situacija dapače poželjna.
Svim ovim što sam navela ne želim,naravno, reći da djeca ne trebaju učiti drugi jezik (Bože sačuvaj) već da se za to prethodno trebaju stvoriti izvjesni uvjeti, posebice kod mlađe djece, kako bi se preduhitrile nepoželjne posljedice učenja više jezika.
mislim da ovdje treba razlikovati pojam učenja i usvajanja stranih jezika
znanstveno je dokazano da mozak dvojezičnih govornika funkcionira drugačije od mozga jednojezičara, isto tako postoji ogromna razlika između onih koji su jezik usvojili i onih koji su ga naučili (ne bih sad baš išla u psiholingvističku problematiku, jer da krenem ne bi mi bilo kraja). do miješanja jezika dolazi kod dvojezičnih govornika koji su jezike usvajali paralelno (zato što su istovremeno usvajali i riječi i predmete na koje se one odnose). s vremenom se sve posloži na svoje mjesto.
ja u tome ne vidim ništa lošega, dapače, i sama sam takav govornik
ako ti se da, daj molim te objasni na kakve uvjete i na koje nepoželjne posljedice si mislila. hvala
Nisu budale, ali njihova branša (govorim za situaciju u Hrvatskoj) jednostavno nije u tijeku s najnovijim istraživanjima. Psihologica koja je meni to rekla, moje je godište i studirala je na istom fakultetu, ali ne i istu grupu predmeta. Na žalost, na psihologiji očigledno u posljednjih pola stoljeća očigledno nisu mijenjali literaturu iz ovoga područja. I ne znaju da se samo kat niže rade istraživanja koja dokazuju upravo suprotno, a u prilog saznanjima svjetskih stručnjaka. Psiholozima je to, uostalom, ipak rubno područje zanimanja. Psiholingvisti su već druga priča, ali oni bi se redom složili sa mnom.Valjda su psiholozi budale???
Kod djece urednog kognitivnog razloga nema "nuspojava" pri ranome usvajanju drugoga jezika, a pogotovo ne pri učenju (usvajanje je nesvjesno, spontano, u sredini koja govori određenim jezikom; učenje je svjesno, često institucionalizirano, planirano, izvan sredine u kojoj se tim jezikom govori). Istina, djeca miješaju jezike, neka više neka manje, ali to nije zbog smanjenih sposobnosti nego zbog toga što stvaraju tzv. međujezik, a on je samo prijelazna faza i najčešće nestaje do pete-šeste godine (kod simultane dvojezičnosti). Ni broj riječi te djece nije manji - pogreška je u načinu brojenja - toj djeci treba brojati ukupan fond riječi u oba jezika, a ne posebno svaki od njih. Kad se tako radi, a jedino to ima smisla (dakle, broji se ukupan broj pojmova koji su usvojeni), onda je rječnik dvo- i višejezične djece redovito veći.
Inače, osim što mi je to struka, mislim da nije nebitno napomenuti da sam i mama dvojezičnog četverogodišnjaka koji je, dapače, pobio i neka druga općeuvriježena mišljenja - nije imao fazu miješanja jezika, od samoga početka jasno razlikuje s kime se razgovara kojim jezikom, progovorio je s deset mjeseci (dvojezična djeca često kasnije progovaraju) itd.
Kad me pitaju o ranom učenju jezika (dakle učenju, ne usvajanju!) obično kažem da u vrlo ranoj dobi (predškolskoj) nikako ne škodi, ali nije ni nužno. Jer tako mala djeca uče na razini zapamćivanja riječi i gotovih fraza, za njih je to igra i ne treba očekivati čuda. Rano učenje najvažnije je za dobar izgovor, ali to bi podrazumijevalo izvorne govornike kao modele. Ako modeli i sami ne izgovaraju autentično, korist baš i nije neka velika. Optimalno vrijeme za UČENJE stranoga jezika je rana školska dob. Ponovno kažem, nikad nije prerano, ali nije da je kasnije nemoguće. Za USVAJANJE jezika vrijede druga pravila, ali jezik se ne usvaja dva puta tjedno po 45 minuta u nekom razredu usred Zagreba. Dakle, važno je razlikovati to dvoje.
Možda je ovako zornije - moj sin odrasta u dvojezičnoj obitelji (tata engleski, ja hrvatski). Dakle, on i hrvatski i engleski paralelno USVAJA. A od sljedećega mjeseca, a zbog toga što pokazuje izuzetan interes za jezike, počet će učiti francuski - to znači da će dva puta tjedno imati privatan sat na kojem će UČITI francuski kroz gotove fraze, pjesmice i sl. Procesi svladavanja engleskoga i francuskoga u našemu primjeru nikako nisu isti, a neće biti ni rezultati.
Hvala, puntica! Nisam vidjela da si ti već napisala dio onoga o čemu ja govorim jer sam bila zaokupljena pisanjem svojega postamislim da ovdje treba razlikovati pojam učenja i usvajanja stranih jezika
znanstveno je dokazano da mozak dvojezičnih govornika funkcionira drugačije od mozga jednojezičara, isto tako postoji ogromna razlika između onih koji su jezik usvojili i onih koji su ga naučili (ne bih sad baš išla u psiholingvističku problematiku, jer da krenem ne bi mi bilo kraja
ja u tome ne vidim ništa lošega, dapače, i sama sam takav govornik
ako ti se da, daj molim te objasni na kakve uvjete i na koje nepoželjne posljedice si mislila. hvala
Previše mi je stalo do ove teme pa se ne mogu suzdržati a da ne napišem još i ovo: odlična knjiga, pisana za roditelje, a ne za stručnjake, stara, ali ne i zastarjela je knjiga prof. Mirjane Prebeg-Vilke "Vi, Vaše dijete i jezik". Topla preporuka za čitanje svima koje imalo zanima ova tematika.
nema na čemu, i drugi putHvala, puntica! Nisam vidjela da si ti već napisala dio onoga o čemu ja govorim jer sam bila zaokupljena pisanjem svojega posta
(od iste smo struke pa se razmemo
Sviđa mi se kako se razvila ova tema. U potpunosti se slažem da treba razlikovati pojmove usvajanje i učenje...dva različita svijeta. Ali moram nešto dodati. Imam 36 godina, fakultet sam završila u italiji, volim čitati i istraživati razne teme, jedno vrijeme sam radila kao novinar....skromno rečeno smatram da nisam "tabula rasa": dan danas imam problema sa fondom riječi u oba jezika. Fali mi ponekad ona ležernost izražavanja koju imaju jednojezične (učene) osobe......
Ajde mi pojasni - talijanski si usvajala od malena ili kako? Primjećuješ li da ti je jedan od jezika jači u jednim, drugi u drugim situacijama? Napiši još koji detalj o svojoj dvojezičnosti pa ću ti pokušati dati "dijagnozu"Sviđa mi se kako se razvila ova tema. U potpunosti se slažem da treba razlikovati pojmove usvajanje i učenje...dva različita svijeta. Ali moram nešto dodati. Imam 36 godina, fakultet sam završila u italiji, volim čitati i istraživati razne teme, jedno vrijeme sam radila kao novinar....skromno rečeno smatram da nisam "tabula rasa"
Od prvog dana pričala sam talijanski. Tata pomorac, u to vrijeme odsutan i po 10 mj., htio je naučiti talijanski tako da su skoro ništa pričali hrvatski. Praktički kada sam krenula u osnovnu školu ( talijansku ) počela sam učiti hrvatski, i sa djecom iz kvarta. Provela sam 10 god. skoro u Italiji, šta faks, šta posao. Da nije bilo mog supruga, s kojim se koristim isključivo hrv., bila bi jako deficitarna u tom jeziku. Nikada nisam bila neki jaki govornik, ali ponekada kada započnem neku raspravu......uhhh poželim da sam jednojezična....kada se "zalaufam"..dođu mi riječi iz suprotnog jezika šta u tom trenutku koristim.
Sada, sa svojom malom, od prve riječi šta sam joj rekla...talijanski! Teško mi je prenijeti svoje emocije na hrv,što recimo nemam apsolutno problema sa mm. Ona to prihvaća perfektno, usvaja paralelno oba jezika. Ponekad, kada smo u društvu, obratim joj se hrvatski...a ona meni...mama, tata tako kaže...ti moraš reći ovako....
Rijetko kada su oba jezika jednako "jaka". Iz ovoga što kažeš kod tebe je talijanski općenito dominantniji (dakle komunikacijski prvi, a hrvatski ti je drugi), a čini se da sad češće govoriš hrvatski (ili barem češće nego prije) pa jače i osjećaš tu razliku. Vjerujem da ti je katkada teško, vjerojatno to dolazi do izražaja kad si umorna, iscrpljena, bolesna. Ako te to može utješiti, to je normalno. Ipak, sjeti se samo nas koji smo se morali dobrano pomučiti da naučimo neki strani jezik, koliko smo novca i vremena potrošili i većina nas sigurno ni približno dobro ne govori taj drugi jezik kao ti
To što s kćeri razgovaraš talijanski, to je izvrsno. Ako ti osjećaš da ti je taj jezik "bliži", tako treba i biti. Mame (katkad i tate) djeci govore tzv. maminskim jezikom. Ti očigledno znaš samo "talijanski maminski", ne i hrvatski. A vjerojatno je tako i tebi tvoja mama govorila. Ili netko vrlo blizak.
Uglavnom, to što ti se događa, događa se većini. I unatoč teškoćama, smatram da ste (vi dvojezični i višejezični) u velikoj prednosti.
draga patty72,
da samo znaš kako te razumijem!
ja sam usvajala tal i hrv paralelno. igrom slučaja išla u talijanski vrtić i školu. s roditeljima sam uvijek pričala hrvatski. kad sam krenula u srednju školu zaključila sam da želim ići u hrvatsku, i vjeruj mi, nikad nisam požalila. u prvom razredu srednje namučila sam se toliko da vam ne mogu ni opisati, kako je moj rječnik bio siromašan :shock: (mislim na hrvatski). kad sam počela koristiti hrvatski više nego talijanski jednostavno je hr postao dominantni jezik i počela sa se izražavati sve bolje i bolje, i sada, mislim, nemam problema. IAKO...neke stvari jednostavno na hrvatskom ne mogu, a to je npr. matematika: računam na talijanskom
Ne mislim da je to neki problem, bar meni nije
to je normalno i ne može biti drugačije. odnosi koje stvaramo s ljudima su usko vezani s jezikom na kojem ih stvaramo. s ljudima s kojima oduvijek pričaš npr. engleski ako se prebaciš na npr. hrvatski cijela situacija postane čudna, nekako se gubi spontanost, kao da se napravi neki zid (Ne znam koliko sam dobro objasnila, ali nadam se da se ipak nešto može razumjeti
Imam dragu prijateljicu u sloveniji s kojom pričam talijanski jer smo skupa studirale u italiji. mm i njm nas toliko zezaju da je to van svake pameti jer kažu da bi se bolje razumjele da pričamo svaka na svom jeziku. a ja znam da ne bi
Nisam mislila ništa loše, a ovo nisam znala. Ako je sve tako kako pišete onda su očito zastarjeli (psiholozi) jer ovo što sam napisala sam slušala na predavanjima iz razvojne psihologije...a imam 25.
ovo potpisujem.
Ja sam kao dijete "usvojila" dva jezika na kojima danas normalno komuniciram i razmišljam (tj. usvajala sam ih od rođenja).
Treći jezik sam isto "usvojila" ali sa tri godine - s njim se odlično služim,ali ne razmišljam na njemu.
Možda je jedina negativna strana (u mom primjeru) što sam vrlo kasno progovorila, navodno zbog različitih jezika. I nisam puno pričala "u javnosti" jer mi se znalo dešavati da brkam jezike.
Jezike koje sam učila (tj. one u školi) govorim znatno, znatno slabije.
Draga štrumf, nisi ti kriva. Jednostavno vas krivo uče. Nažalost. A ja sam se u sebi ponadala da se do danas već možda nešto i promijenilo, ali očigledno nije. Šteta.Nisam mislila ništa loše, a ovo nisam znala. Ako je sve tako kako pišete onda su očito zastarjeli (psiholozi) jer ovo što sam napisala sam slušala na predavanjima iz razvojne psihologije...a imam 25.
I ja kažem...šteta :/
Malo je onih koji od rođenja slušaju paralelno više jezika (mislim među nama ovdje) i usvajaju ih. Naslov teme je bio ´učenje´,a ne ´usvajanje´ što je i bilo Amaliino pitanje. Ako sam ju dobro shvatila ona je i mislila na ´učenje´, a vi ste raspravu odvele na ´úsvajanje´... Dakle mislite li za učenje isto kao i za ´usvajanje´ ili ? ? ?
Napisala sam gore - ne može škoditi. Nikako. Jer učenje, budući da se događa u znatno manjem intenzitetu od usvajanja, nema gotovo nikakav utjecaj na prvi jezik, a na opći kognitivan može imati samo pozitivan (svijest o različitosti jezika i kultura, svijes o tome da ista stvar može imati različta imena i sl.). To što će dijete nekoliko puta tjedno naučiti po nekoliko riječi i fraza na drugom jeziku koji do sljedećega sata možda neće ni čuti, ne može dovesti do miješanja jezika, zbunjenosti i sl.
A u svezi s upravo rečenim - zabluda je da je manje dvo- i višejezičnih ljudi. Upravo suprotno - većina nas je u nekom obliku višejezična. Na primjer, svatko tko kod kuće govori dijalekt (a tu spada i većina onih koji smatraju da kod kuće govore "knjiženim" hrvatskim!), a "vani" standard, dvo-/višejezičan je. Dapače, mnogi standard moraju naučiti polaskom u školu. To što su dijalekt i standard slični na prvi pogled možda djeluje da to nije isto kao i višejezičnost o kojoj smo do sada govorili, ali to što su jezici slični često je baš otežavajuća okolnost. Uglavnom, princip je isti - standard i dijalekt, ili dva sasvim različita jezika, dijete to ne razlikuje. Usvaja ih kao odvojene sustave (izuzevši razdoblje miješanja jezika).
Moji prvi susreti s ucenjem stranog jezika (engleskog) poceli su pocetkom osnovne skole. Izvorne govornike susretala sam u skoli stranih jezika i na TV-u (a nesto malo i u drustvu). Mislim da mi je bilo oko 20 godina kad sam prestala polaziti konverzacijske tecajeve. Puno godina kasnije upoznala sam buduceg i nije, niti u jednom trenutku, vjerovao da nisam izvorni govornik. Razmisljam uglavnom na engleskom, iako jos uvijek zivim u Hrvatskoj, a ako sam potpuno odsutna duhom, dogadja se da pomijesam dva jezika (samo u govoru, nikad u pismu). Nakon par godina veze, navodno sam u potpunosti poprimila Minnesotanski naglasak. Sto god to bilo.
Drugi strani jezik (ruski) dosao je u desetoj godini i s njim nije bilo vecih problema. Steta sto sam ga zapustila zavrsetkom osnovne. Danas pisem i citam bez problema, razumijem dosta, pricam slabo. Njemacki sam pocela uciti prekasno, tek sa 14 i, usprkos pet godina ucenja, ne govorim skoro nista, a razumijem tek toliko. Ostao mi je samo sluh za gramatiku. Biser izleta u strane jezike bio je pokusaj studiranja ukrajinskog i madjarskog, negdje u mojoj 23, 24 godini. Ukrajinski mi je jos nekako ostajao u uhu, zbog slicnosti s ruskim, ali madjarski? Isuse. Odustala sam od te ideje.
Iz osobnog iskustva, cini mi se da negdje iza 12, 13-te godine sve postaje puno teze, ako ne i prije. Sa 7 godina, sve mi je bilo normalno i jednostavno se pamtilo. Nisu me zanimali odgovori na pitanja kako i zasto, itd. Jednostavno se podrazumijevalo.
Nase ce dijete, ako ga budemo imali, biti dvojezicno od pocetka. A onda cemo vidjeti kako dalje, sto se treceg (cetvrtog, petog i dvadeset osmog) jezika tice. =) Nema razloga zasto to ne bi funkcioniralo.
Kaae, ti si pravi primjer koji potvrđuje pravilo - s pubertetom učenje jezika zaista postaje sve teže. A do tada je manje više svejedno kad se počne - s tri ili sa sedam (ali svakako prije puberteta). A uspjeh ovisi o dva važna čimbenika - motivaciji i unosu (input; njegovoj količini i kvaliteti). Ima ljudi koji i kasnije (nakon završetka puberteta, dakle otprilike osamnaeste godine) mogu vrlo uspješno svladati jezik, ali ti su već jako rijetki.
Mislila sam na one među nama čija djeca od početka paralelno usvajaju dva ili više jezika. Ali ne bih se složila da je za dijete isto bilo da se radi o dva različita jezika ili pak o standardu i dijalektu. Razlika između standarda i dijalekta je sasvim druga priča u što sada ne bih ulazila.
Štrumf, žao mi je, ali ponovo se ne slažemo u mišljenju. Djetetu je sasvim svejedno usvaja li paralelno japanski i hrvatski ili hrvatski standard i, na primjer, kajkavski kakvim se govori u Bednji ili saljski čakavski. U oba je slučaja riječ o dvama različitim sustavima i djetetu je zaista svejedno kojoj je kombinaciji izloženo. Dapače, interferencije među jezicima (a to je upravo ono što si ti navela kao negativnu stranu ranog učenja/usvajanja jezika) veće su kad su jezici (ili dijaletki, ovdje nevažno - nećemo sad još i o definiciji jednog i drugog, a možemo zapravo izbjeći u potpunosti ovu terminologiju i reći idiomi) slični, nego kad su sasvim različiti. Ali imaš pravo, nije tema ovog topika i nema smisla dalje.
Ovo se (nepotrebno) razvilo u nekakvo prepucavanje iako mi to nikako nije bio cilj. Očigledno govorimo iz perspektiva dviju struka. Ajmo onda struke na stranu, pa neka stvarna, životna iskustva govore sama za sebe. U svojoj okolini imam nekoliko dvojezičnih i višejezičnih obitelji s različitim kombinacijama jezika. I rekla bih da su to sve iznadprosječno inteligentni ljudi i djeca, najčešće vrlo uspješni u onome što rade. Ne kažem da su takvi zbog toga što su višejezični, nego tvrdim da im višejezičnost nije naškodila (dapače, mislim da im je bila od velike pomoći i koristi). I ponavljam, da ne bi došlo do zabune, ne govorim o djeci i ljudima koji imaju ili su imali bilo kakve druge smetnje u razvoju. Tu je priča, razumljivo, prilično drugačija. Ali ni to nije tema ovoga topika.
Ja više neću komentirati ništa što u najužem smislu nije tema ovoga topika (a za dosadašnje se ispričavam moderatorima), ali ne zato što ne bih imala što reći, nego baš zato što imam puno za reći, ali ovo nije pravo mjesto.
Štrumf, no hard feelings!
Strump oprosti mi ali vecu nebulozu nisam cula! A propos psihologa, taj predikat mozes maltene steci kad zavrsis on-line tecajSlicnu foru o zbunjenosti je mojoj mami pokusala prodati uciteljica u prvom razredu kad sam krenula u osnovnu skolu
Odgojena sam trojezicno, naucila usput jos tri strana jezika i svaki novi jezik mi je lakse uciti.
Nedavno je bila na televiziji BBCov dokumentarac koji potvrdjuje teoriju da su bebe 'programirane' da uce razne jezike i da je dapace pozeljno odmah poceti goviriti dva do tri jezika.
Neki ne misle tako
Freja nikakvo mi prepucavanje nije palo na kraj pameti. Dapače, drago mi je da je ovo sve ovako ispalo jer činjenice koje si navela, s gledišta tvoje struke ali i iskustva, nisam znala (osobno ne poznajem nikog tko paralelno usvaju više jezika). Navela sam one činjenice koje su me učili, a da ne kažem da je žalosno što nas uče nešto što nije točno. Što se tiče učenja dvaju različitih jezika ili različitih idioma vjerojatno (opet) imaš pravo, ali u trenutku dok sam pisala post nisu mi pala na pamet djeca koji odrastaju u izrazito kajkavskoj ili čakavskoj okolini s obzirom da u mom kraju govore štokavski sličan standardu.
Maxime i ja sam učiteljica pa mogu reći da ta tvoja vjerojatno nije pokušala ´prodati foru´ već je samo govorila ono što su je učili, a vidiš po meni da tako uče i dan danas. Dakle da nisam sudjelovala na ovoj raspravi možda bi i ja nekome ´prodala foru´ i ne znajući da to uopće nije točno.
Štrumf,
Drago mi je da smo te preobratile
A sad ozbiljno - drago mi je ako je moje iskustvo pomoglo i ako će ti možda pomoći i u poslu. Jer, budući da si učiteljica, samo je pitanje dana kad ćeš i u razredu imati kojeg dvojezičara. Tada nije loše razumjeti mehanizme koji se kriju ispod površine.
A što kažeš na ovo http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/217/1/
A ista osoba napisa i ovo http://www.logoped.hr/bilingvizam.asp
Ne stignem sad sve čitati, ali vidjela sam bit. Uostalom, poznat mi je stav logopedske struke (manje-više je isti kao i stav psihologa). S dijelom se slažem, s dijelom ne. Slažem se s dijelom koji govori o djeci koja nemaju uredan jezični razvoj (dakle, koja imaju određene jezične poteškoće), ne slažem se s preporukama da dijete treba najprije usvojiti jedan, a tek onda drugi.
Razdvajanje jezičnih situacija samo je jedan od mogućih pristupa (jedna situacija - jedan jezik), među roditlejima je rašireniji pristup jedan roditelj - jedan jezik. O svojim iskustvima sam pisala na nekome od prije spomenutih topika o dvojezičnosti. Mi se konkretno držimo pravila jedan roditelj - jedan jezik, ali nismo jako rigorozni (imamo prijatelje koji jesu, ali ne primjećujemo neke razlike među našom djecom). Mogu detaljnjije o tome kasnije ako koga zanima.
Inače, na projektima na kojima radim ili sam radila rade i phiholozi i logopedi i ovo što piše u ovim tekstovima koje si linkala nisu stavovi cijele struke. Drugim riječima, ima i među psiholozima i logopedima onih koji su shvaćanjima bliže nama jezikoslovcima (kao što i među jezikoslovcima ima onih koji misle da će dva jezika negativno uthjecati na dijete, karikiram).
A samo da spomenem jedan slučaj koji puno govori sam za sebe. Dakle, moj sin je dvojezičan (od prvoga dana, tj. još iz trbuha sluša paralelno dva jezika). U dobi od druge do treće godine čuvala ga je teta čuvalica koja je po struci logoped (čista slučajnost - nije s njim radila nikakve vježbe da se razumijemo). Rekla je da je radeći s njime shvatila (a i ona je smatrala da dva jezika samo mogu zbuniti dijete) da je bila u zabludi.
Ima još (ono o tome da dvojezične osobe nikad ne svladaju jezik kao jednojezične, na primjer), ali o tome ću poslije, tj. kad stignem. Sad jurim.
Strumpf, samo mogu reci da je praksa drugacija od teorije i da netreba sve na slijepo vjerovati. Dolazim iz okruzenja u kojemu sve obitelji paralelno govore 2 do 3 strana jezika i nitko od djece nije niti zbunjen niti ima problema sa razdvajanjem jezika.
Mene zanima sve redom. Kad god ulovis vremena.
Nila broji na engleskom, njemačkom, ruskom (baka je ukrajinka koja joj nekada i satima zna čitati na ruskom)...tata ju je naučio brojati na japanskom
Najsmješnija nova (za mene strana) riječ je odnedavna razvaljivanja dubrovačkog govornog konteksta pa kaže "dže" kada pita npr. dže je tata? A meni odmah kosa na glavi zavijori!!!
jesi sigurna?
ja sam francuski počela učiti s 21 godinu, i baš neki dan mi navratili francuzi - i rekli kako nemam nikakav naglasak...
ja, eto, radim u vrticu u grupi sa stranim jezikom. negdje sam citala da dijete vec sa 3mj kuzi razlike u jeziku ako mu se obracaju ljudi na razlicitim jezicima i tad mu se razvija sluh za jezik, koji god bio.
ja sa svojim sinom od pocetka pricam na stranom jeziku i prva rijec koju je razumio je bila upravo strana rijec. svi ostali oko njega pricaju hrvatski pa i ja kad sam u drustvu ili kad sam jednostavno preumorna za strani jezik, ali mali kuzi perfektno sve sto mu kazem. odgovara mi na hrvatskom.
ja sam apsolutno za ucenje il sto vec stranog jezika sto ranije. jasno da ce manje znati dijete koje uci 2x45min tjedno ili u jezicnim skupinama, ali smatram da je predskolska dob temelj za daljnje ucenje i da se tu usvajaju osnovne rijeci i melodioznost ili nemelodioznost pojedinog jezika. bitan je i razvoj sklonosti djeteta ka ucenju stranog jezika. tu govorim o djeci koja ne slusaju strani jezik kod kuce.
Definitivno postoji razlika, kao što netko reče, u učenju i usvajanju jezika.
Mislim da nikako ne može biti minus ako dijete odrasta u višejezičnoj obitelji.
Ali drugo je kad otac i majka potječu iz različitih zemalja i pričaju različitim jezicima, a sasvim drugo da su npr. oba roditelja Hrvati i učili su engleski u školi pa idu malo pričati međusobno ili djetetu taj jezik da bi ga mali naučio. Ovim zadnjim primjerom ste na pravom putu da dijete kad-tad nešto krivo naučite, a djeca upijaju ko spužve
Mislim da nema škole stranih jezika koje upisuju djecu mlađu od 3 godine. A i u vrtićima se opcija učenja stranog jezika nudi tek u starijim skupinama (3 godine na više).
nekad prode i nesto mlade dijete u vrticu sa stranim jezikom.. iskreno, ako dijete nema nikog doma ili u okolini tko prica strani jezik, prije 4.godine ne znam dal ima puno smisla, pogotovo obzirom na pedagoske standarde koji se ne postuju pa su pune grupe.. ne znam..i dobro je i nije..
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom