nezahvalno je generalizirati,
ja recimo razmišljam na način da već sada kada sam u početnim fazama MPO imam potrebu
razgovarati o neuspjehu, i to finalnom.
volim sagledati cijelu sliku i ne mogu se ufuravati u film "uspjet ćemo, moramo!" ako znam da
postoji šansa i to vrlo realna da to ne bude tako.
hoću reći,te faze o kojima pričate se često preklapaju, odnosno prolazi se
kroz faze na dnevnoj bazi, a pogotovo mjesečnoj. Nije li svaka M nagovještaj mogućeg budućeg
finalnog neuspjeha, barem je kod mene tako.
I sad sama generaliziram, ali misim da se odustanku premalo govori, kao da je to svojevrstan tabu kad smo
u postupku.
Podrška u tijeku MPO-a je dosta glasna i usmjerena na uspjeh. I onda paf, tišina, netko je odustao,
nema ga više ovdje. Ne ufuravamo se postepeno u tu mogućnost. Vjerojatno bi i bila manje bolna kad
bi ju se tretiralo kao najnormalniju i najprirodniju pojavu.
Slučaj je htio da u obitelji imam bivšu MPO pacijenticu, par koji nakon xxx pokušaja nije dobio dijete.
Još prije nego sam ja zaželjela imati dijete, gledala sam sa strane njihove pokušaje i na kraju odustajanje,
i da, bilo je to pred 10-tak godina ali u tom iskustvu nevidim ništa zastarjelo,
usponi i padovi su isti, neplodnost je svevremenski prisutna