Draga wewa, velikowewa prvotno napisa
! Vezano za ovo gore, i tu svako, naravno, daje svoj odgovor. Kad sam bila na tečaju za posvojitelje, svako je to drugačije odgovarao, ovisno koliko ga je "išibao" MPO. To pitanje je i intimno, žene mi neke govore da su MPO doživljavale kao nasilje (to su...onako, općenito uzevši, prirodniji tipovi, ne tabletomani kao ja, kojemu je strano piti bilo što prirodno za imunitet, Bože sačuvaj otići kod nekog prirodnjaka, najveći kontra-placebo sam imala kod bionergetičara i to mi je još uvijek onako ... jezovito sjećanje (jer ne vjerujem u to), a s lijekovima, i uz "više-manje racionalne bijele mantile", uz cost-benefit kako mi se predstavi, nemam prolbema.
Konkretno, upoznala sam majku koja je izgubila blizance u 21. tjednu, i koja je posvojila, mislim a ona ovo ne bi rekla (ovo općenito da vrijedi), ali, u stvari... baš i nema općenitog, svaka priča je posebna priča. I ljudi često razmišljaju da ne žale za prođenim stvarima, jer su im te stvari otvorile put za nešto novo.
Ovo o "svojoj djeci"... i uz opasnost, da mi se ne vjeruje, sad kad imam "svoje" dijete (kao mari, sad kad je trudna, i to je opasnost na koju ljudi nailaze (stila "lako tebi pričat"), a svako priča (samo) svoje svjedočanstvo i doživljaje, koji su svi validni, jer su njihovi, jer su teški, jer su laki, jer su iskustvo koje mijenja), nisam nikad ful razumjela. Svako dijete je svoje... ovo moje ja ful ne kužim općenito (i od one zaljubljenosti u bebu nakon poroda što je meni ???), i od opijenosti trudnoćom (ja sam je imala isključivo hormonalno i u jednom tromjesečju).
 |
|||
Odgovori s citatom