Mene zapravo veseli čitati ljude, koji su roditelji, da misle kako se lako zaboravi i prevaziđe neostvarena želja i čežnja za roditeljstvom, jer nas bez djece ne doživljavaju kao tragičare. Ako ću morati pisati svoju izlaznu strategiju-sigurno će biti na tragu ovog što piše simicv. Naravno da nađemo neka druga veselja i smisao, al čežnja ostaje (bar nekima, zaista se ne može generalizirati nego svatko piše svoje osobne priče).