Potpisujem sve što je napisala Uporna, mada ja nisam odustala od ideje/realizacije posvojenja, istina, put je dug i mukotrpan, ali opet, ne svima, neki jako brzo dobiju dječicu; kad smo MM i ja predali papire, prošli obradu u matičnom Centru i dobili "zeleno svjetlo"- nisam, još uvijek, multiplicirala molbe i počela zvati Centre diljem zemlje jer smo paralelno krenuli u Prag i sad sam 7 tjedana trudna
Bez obzira na trudnoću, jer realno, to je sami početak i svašto može krivo krenuti (već strepim od drugog uvz-a u petak) tješi me činjenica da ćemo postati roditelji, na ovaj ili onaj način, bilo činom rođenja, bilo, kao što su neke forumašice krasno sročile, "iz srca"...
Svašta sam prošla u ove tri godine, od kiretaža, brojnih operacija, mogućnosti gubitka oba jajnika (bez jajovoda sam ostala na 2. operaciji, od ukupno 4), spontanog, malodušnosti...ali cijelo vrijeme mi je "držala glavu iznad površine" činjenica da MPO nije jedini put, da imam i opciju B i C.... Dakle da rezimiram, prirodno trudna nikada neću ostati, MPO dolazi u obzir jedino u Pragu (zbog dijagnoze) i to smo sami financirali, i ne, ne bi to mogli x puta si priuštiti...i zato od prvog dana kada sam shvatila da sam u grdoj gabuli, sagledavam sve opcije, jer, ne bih htjela da me netko krivo shvati, ali vidim da veliki broj parova koji godinama pokušava u MPO vodama ne želi čuti ni za kakav drugi vid roditeljstva, a o izlaznoj strategiji jednostavno uopće ne žele razmišljati...
Da ne duljim, ovo je zbilja kompleksna i delikatna tema i nezahvalno je bilo kome davati savjete, ali mislim da su grupe podrške izvrsna zamisao