Već neko vrijeme vodim jednu udrugu osoba s invaliditetom, plačem i smijem se s njima, sate provodim na telefonu razgovarajući s njima, grlim ih i pazim na njih, ali to nije to, vjeruj mi! Dok čitam Rodu, tražim i nove projekte po netu kako bi im bar malo olakšala život. Vodim ih na izlete, organiziram sve i svašta ali... kad dođem doma ja sam opet down... Već 1,5mj. čekam rješenje jesmo li ili nismo podobni potencijalni posvojitelji, ali ne stignu napisati dva retka jer to samo jednom tjedno rade
(postupak pokrenut daleke 2011.g!) Za sad si ne mogu pomoći, valjda će nam zasjati jednom to sunce.
Ali sad sam stvarno otišla daleko OT pa neću pisati jer samo bacam na negativu, a u stvari to ne želim!
Šaljem veeeeeliki hug svima i puno puno
da si život rasporede onako kako je najlakše i u tom trenu najbolje za njih! Volim vas svih!
krojachica prvotno napisa
Odgovori s citatom