Mislim da je ovo jako dobra tema, iako se i meni više sviđa Izlazak, ali je ovako isto OK. Možda se kod nekoga uistinu radi o preživljavanju, a možda će tako biti i kod mene, iako sam sličnog razmišljanja kao wewa.

U stvari, mi smo bili već blizu tog izlaska nakon mojih operacija. Oboje smo se prilagođavali mojim zdravstvenim stanjima (za koja sam djelomično optuživala i stimulaciju). I onda opet, kad sam navršila 34, sam pomislila, "ajde sad odradi što imaš jer poslije nemaš drugu šansu" i odradila stotine konzultacija s liječnicima raznoraznih profila. Onda sam se uključila tu na forum i vidjela tu upornost i ubacila se u struju i šlepam se na vašu energiju. Skupa smo MM i ja pripremili taktiku i sad plivamo eto s vama. I onda još dobijem mišljenje 4 vrhunskih ginekologa da bi za moje fizičko zdravlje trudnoća bila jako poželjna. Tko bi to uopće pomislio, budući da imam šav duljine pedlja kao vuk iz crvenkapice na trbuhu, dvaput rezan, a kad me gledaju na UZV, svi gledaju moju "poremećenu arhitekturu" i sve liječničke glave u širem krugu se približavaju sa zanimanjem monitoru.

U svakom slučaju da ne odem predaleko od teme, već od početka se štitim neprevelikim očekivanjima i vjerujem da bismo MM i ja u ljubavi prebrodili i taj ogromni stres. A opet, uvijek kad krenemo u postupak, totalno sam u stanju "go for it!".