Svaki me moj postupak promijenio. Stvari zbog kojih bi prije dizala paniku sada mogu proći kraj mene da ih ni ne primijetim. Zaokupila sam se stvarima koje mi predstavljaju radost i okružila ljudima koji me razumiju i pružaju mi rame kad mi je potrebno. Mislim da nema dana kad ne razmišljam o svemu što se dogodilo i o tome koliko me još postupaka čeka. Ne pokušavam raditi planove mjesecima unaprijed nego polako dan po dan i pokušavam u svakom danu naći barem jednu stvar koja me veseli. Najvažnije mi je da je kraj mene MM koji mi daje nadu kad je polako gubim i njegov mi osmjeh i optimizam najviše znače.