Evo i mi smo par koji se bori sa neplodnošću već više od 3 godine.
Moje dvije trudnoće završile su komplikacijama i pobačajem.
Bilo je teških trenutaka kad bih najradije odustala. Često bih pokleknula u boli neuspjeha, ali tu je uvijek bio on. MM koji me uvijek dizao iz loših raspoloženja i tuge za izgubljenim.
Sad sam trenutno u pauzi koja traje već 9 mjeseci. Javlja mi se velika želja da ponovno pokušamo, ali bojim se neuspjeha. Imamo još 7 smrzlića koji nas čekaju, ali bojim se krenuti na FET. Bojim se razočarenja ako bi završilo neuspjehom.
A opet s druge strane želja je velika...
Svi naši prijatelji imaju već po dvoje djece. Veselim se svaki put kad ih vidim, ali poslije se javi velika gorčina u meni. Zašto baš mi? Zašto baš mi ne možemo dobiti toliko željeno dijete? Imam osječaj da se više ne mogu smijati niti veseliti. Osiječam samo tugu u sebi. Imam osječaj ko da mi ništa u životi neide. Redaju se samo neuspjesi i to me baca u depresiju.
Ipak čitajući vaše priče, dobivam poticaj da se i dalje borim i da ne odustajem. Zato se nadam da će mi sljedeći pokušaj biti onaj koji će donjeti uspjeh i toliko nam željeno dijete.