Pinky skroz te razumijem,mene je na djecu nagovorio mm,ja bi odgađala tko zna do kada,nisam majčinski tip i možda zvuči ružno nisu mi sva djeca lijepa niti znam što bi s njima,obožavam svoje nečakinje i nečaka ˙(sestrine i bratove) ima ih i sa strane mm ali ružno je znam ali dragi su mi i to je to.nakon što me navukao mm je posustao a ja zagrizla ko piranja, iz kojih razloga neznam,jer sam htijela i to odraditi ili su se probudili neki instinkti ni sama neznam,sada nakon godinu i pol stanke naručeni smo na dogovor za par dana i ja malo bi malo nebi,svako malo pitam muža šta idemo ili da čekamo,pa šta nam fali imam 32.god napokon je sve opet u normali, zar da to mjenjam,kud ću ja s djetetom,neću moči ovo i ono,u biti osiječam se sebičnom kad tako razmišljam a najviše kad vidim mm kako svako djete s kojim dođe u kontakt nosi i zabavlja se(postavio je u vrtu ljuljačku za djecu koja dođu) i to nije lijep osiječaj,a opet kad jednom krenem znam da ću gurati glavom kroz zid nažalost možda i iz krivih razloga
tiki_a sretno što god odlučila!