Citiraj martina123 prvotno napisa
...evo... pijem kontracepciju i uskoro put pod noge, i Maribor dosli smo i mi...
ALI sto mi se desava,...
Cure moje, strasno nesto...
Izgleda da su me moje tabletice malo vise primile i ulovila me neka trajna depra u intervalima...
Znate da nakon dva postupka u Mariboru kanim odustati, ali nisam znala sto cu prozivljavati cak i sada, na ovom postupku.
Naime, ja jako tesko primam stimulaciju i reagiram jako burno na nju (hiperstimulacije non stop, zatim nerazjasnjiva krvarenja itd, itd..) i nekako mi se razvio totalni odbijanac spram svih tih hormona, fizicki ali bome i psihicki.
Prije dva dana sam se okrenula prema muzu i pred zajednickim frendom (bili na pici, na Krku) izjavila kako odustajem od Maribora.
I frend, a mozete misliti i mm, su skoro pali sa stolca.
Mm me gleda i vidim mu oci, i razumijem taj pogled...
I kaze: ali imati cemo novaca, stedili smo, sve ce biti ok, pa jer se radi toga brines?
A ja: ne, ne radi toga... Ne bi ja to... Ja ne bi bila dobra mama... Ja hocu uzivati, neda mi se sjediti doma... Ne da mi se opet sve prolaziti... (i jos puno toga)
I mm me gleda i gleda.. I kaze: Ali zasto? Pa nemoj tako, pa ajmo probati....
I opet taj pogled...
I meni suze na oci..
I sutim ostatak veceri..
Drugi dan kazem da cemo ipak nastaviti...
I gusi me neki strah, neki ocaj, neka zbunjenost, i bojim se neuspjeha, bojim se svoje ljutnje, bojim se krvarenja, bojim se bolova, bojim se spontanog, bojim se svoje izolacije, bojim se da cu se slomiti, bojim se da cu sve mrziti oko sebe, bojim se pogleda mame i pogleda brata.......

Ali ok, kao sto rekoh idem probati, jos ovo, jos ovaj put....
Sa svim zmajevima u sebi...
i know the feeling - tacno znam. meni se to desilo nakon onog nesretnog prekinutog postupka i kradje pasosa. negdje u toj noci, u tom mjesecu kao da je sva snaga i elan za nastavak MPO price iscurilo iz mene.

sta me natjeralo da probamo jos jednom? kupljeni lijekovi i skupljena lova i zelja da zatvorim i to poglavlje kako sutra sebi ne bih mogla prigovoriti sto nisam. a sta ce biti nakon Mb, pojma nemam... od svega mi se jedino svidja ovaj neki mir, manjak iscekivanja i ocekivanja koji osjecam, nema pritiska i to mi je ok.