Martina, wewa, poznati osjećaji.

Martina, pomoglo bi ti, možda, da uopće ne donosiš nikakve konačne odluke tipa - nakon ovoga kraj ili slično. Doduše, ja sam, čini mi se, za tim čeznula - kad ćemo više stat, ali vjerojatno bi i tad imala problem i osjećaj konačnosti. Meni je kao phasing-out iz MPO-a pomoglo skretanje energije na druge stvari u kojima sam vidjela neku svoju kontrolu tj. da moj trud može dovesti do pozitivnog efekta (obrada za posvojenej, uređenje kuće), a MPO je bio na totalnom auto-pilotu, barem za zadnji, taj dobitni postupak - još je bio jedino u planu zadnja stimulacija na VV-u prije 38.-me i onda ono... vidjet ćemo. Nemoj si zadavat takve ambicije - ovo ili ono, možda ti bude lakše, kreni sa strujom, prepusti se onome što ti život donese, nekako je sretna35 to dobro bila opisala - probaj pa ćeš vidjeti.

A propos Maribora i zadnjeg mog uspješnog FET-a, znam da su me cure zvale kad sam objavila betu kao... sad kad si t nećeš na more? Ja sam iskreno mislila - a zašto ne bih išla? Bila sam baš nekako mirna, što je došlo kao rezultat umora, ono, u stilu - "a, dite moje, ako mi nisi suđeno, a dobro, ja ti više ne mogu živit na svojim trepavicama i odgađat sve, ako mi je suđeno, bit će ok penjala se po Pohorju ili ne, ležala-ne ležala i sl. Ako bude OK dobro, ako ne - opet dobro. Ja sam se bila prepustila, nisam imala nikakvih očekivanja, pače, nerviralo me što moramo silazit s Pohorja da nam u MB-u u facu kažu koji je rezultat odmrzavanja (ja nisam očekivala preživjele), a na Pohorju nam je bilo baš lijepo, predivan dan, mi u gojzericama, nigdi nikoga osim par slovneskih sportista, onda to, meni besmisleno presvlačenje i odlazak u MB da bi čula - nema živih, na žalost. Čula sam da su sva tri preživjela, ali to je sad drugi par postola.

Svi su sve znali (te moje stavove), doduše, moji starci su s olakšanjem dočekali naše prešaltavanje u neku drugu priču, nisam očekivala ništa prije tog transfera, samo odradit jedan checkbox prije ljeta da mogu reć - e, gotova je i ova radna sezona, i sad uživancija.

MM je već odavno znao taj moj stav da ja više ne vjerujem u naš uspjeh u MPO-u, ali sam savjesnon odrađivala sve iteracije na tom polju, kako sam više znala, sve je to postajalo jednostavno, a fizičkih teških posjledica nisam imala, iskreno sam se čudila samoj sebi zašto to radim jer mi je ideja da ostanem trudna bila apsurdna i nezamisliva, ali kao - nešto što se radi. Otprilike nedostižna kao worldpiece, ali kao ono dobro je stremiti worldpiecu, a da vjeruješ da će se jednog dana svi ljudi grliti i biti braća - i ne baš.

Držim palčeve za sve.