E i tu se slazem. I zato sam si i sama dala tu granicu nakon dva puta Maribora i koliko god to zvuci uzasno (mozda nekome) ja sam sretna, usitinu sretna sto sam podvukla crtu i nema ocajanja u tome.pčelica2009 prvotno napisa
To si nisam stavila kao zadatak vec kao rijesenje zadatka.
Sa Mariborom cu zaokruziti pricu koja ide ovako nekako: napravila sam sve sto sam mogla u sve ove godine, nece me peci griznja savjesti (prema sebi samoj, ne zanimaju me drugi) i toj prici dolazi: the end.
A sa onim plivanjem u dubokom, tako si ja nekako interpretiram svoj svijet i posto je on moj, sretna sam u njemu.
Da, naravno da ce me boliti ako Maribor ne uspije, ali prebolit cu tu tugu, kao i uvijek, i onda lagano, tihim koracima unazad, vrata polagano zatvaram, udahnut cu duboko, zatvoriti oci i kada ih ponovno otvorim, moje oci ce vidjeti sve sto sam u ovoj borbi ili zaboravila ili zametnula, a da ne pricam o svom novom cudu koji ce mi (nama) se desavati, svim novim cudesima ovog predivnog zivota.
I zato taj kraj, nije uzas, vec jednostavno the end ove storije koja je trajala iz godine u godinu.




, tako si ja nekako interpretiram svoj svijet i posto je on moj, sretna sam u njemu.
Odgovori s citatom