Na ulici jutros ne dotiču mlade trudnice s trbusima, prolazim mimo njih kao i pred ostalih prolaznika.

Na izlozima velikim slovima označena sniženja dječje odjeće ne privlače moju pažnju i ni nakraj pameti mi nije ući tamo i kupiti plave cipele za dječaka koji je još plan na papiru, suma injekcija, lijekova, planirana stimulacija neodređen netko.

Pored mene prolaze mame i guraju kolica s dječicom, ne gledam u njihova vesela lica i ne dopuštam im da mi se smješkaju od toga bih mogla dobiti inspiraciju pa početi računati, planirati, folikule, jajne stanice, oplođene, neoplođene, u nedogled….

No, kroz ogoljelo granje probije se škrto zimsko sunce i gledam: više je sunca na drugoj strani ulice, sačekam strpljivo u redu, prelazim na drugu stranu, idem sunčanom stranom ulice..