Za mene je izlaz ne odluka nego faza (bar zasad), i već neko vrijeme sam zakoraknula u fazu: jednom nogom tu, drugom prema izlazu; fizičke snage imam još puno, ali vidim da sam prestala vjerovati i nadati se, a vjerujem da će izlaz (krajem godine) doći sam po sebi, ova faza će doći kraju, a šta tad? nadam se da će osvanuti neka druga sunčana strana ulice...
matoo
tiki mila
ina, ti si nadahnuće