ajoj tikice jako mi je žaošaljem ti utješni zagrljaj
![]()
Tikice, ne znam što reći nakon svega, osim da mi je jako žao. Pratila sam svaki tvoj post u ovom Mb pokušaju nadajući se sretnom završetku. Šaljem ti virtualni zagrljaj![]()
Tikice užasno mi je žaoDrži nam se
![]()
Tikice![]()
mare41, i mi smo jednom nogom vani. druga je već u zraku da iskorači. spremamo se ući u drugu priču.
Tikice drži se draga.......
Posljednje uređivanje od corinaII : 02.03.2010. at 10:21
tikice draga šaljem ti velikii znam da ti je užasno teško odustati od životnog sana koji nas svih ovdje tjera dalje, ali svi znamo da kad-tad moramo odustati i radovati se malim stvarima, stvarima koje nas čine sretnima.
Tikice za nijedan moj neuspjeh nisam suzu pustila, ali ovo me rasplakalo. Kažu da se čuda dogode kad više u njih ne vjerujemo. Drži se i velika pusa.![]()
tikice, iskreno mi je zaoali kako sam nepopravlivi optimist iskreno ocekujem kod tebe neko prirodno cudo
![]()
TikiceIskreno mi je jako žao. Tvoja odluka je teška i sigurno nije donesena bez dobrih argumenata. Želim Ti osmjeh na licu što god da radila, gdje god se nalazila...
tikice, tako mi je žao, nezamisliva snaga je potrebna za ovakvu odluku![]()
tikice....![]()
tikice draga nisam do sad znala....joj bas mi je zao,da ista vise kazem bilo bi suvise....![]()
I prije nego sam pročitala ovaj post isto sam pomislila.Toliko snage,hrabrosti,strpljenja rijetko tko ima.Roda više neće biti ista bez tvojih postova,vibranja,iščekivanja.Bilo kako bilo-nitko kao ti nije obilježio ovu našu borbu u vodama mpo.Hvala ti na tome.Zaista si ŽENA LAVICA.
Potpisujem pčelicu a tebi draga moja tikice šaljem ogroman zagrljaj i u mojim mislima si. Vaša odluka treba biti vaša. ali ja vjerujem da žena lavica kao ti će ipak smoći snagu za nove pobijede koje će donijeti malog bebača. Od srca ti želim da taj trenutak bude jako blizuuuuuuuuuuuuuu. Molim dragoga Boga za to. Drži se draga moja, s tobom smo svi.
tikice čestitam na odlučnosti, nećeš ništa izgubiti.....
...i zašto ne otvoriti srce za sve ono što već imamo u životu, za svu djecu ovoga svijeta uostalom...zašto stalno nekoga žaliti, počevši od sebe.....
I ja bih poručila tikici nekakav miks svega... Žaljenje je OK jer je put ka otpuštanju i normalno je. Ostala ili odustala u MPO vodama, nadam se i vjerujem da će tikica taj proces uspješno proći i da će se vratiti sve boje i mirisi od prije i osmijeh na lice, i snaga i ljepota života, i uživanje u darovima koje je život donio. Tikice - budi ponosna na svoj put, budi ponosna na sebe. A vrijeme će donijet odgovore, ovakve ili onakve.
inu za predsjednika!
uvijek kaze sve sto mislim puno bolje nego sto bi sama. hvala ina.
tikice, junacino nasa, volimo te.![]()
Mislim da i meni ne gine da prokrvarim...Tipični PMS, 7 dana nakon transfera....Žene koliko treba da se štoperica očisti iz organizma i da ne pokazuje lažnu betu?
Tikicesam iskreno.............ali ja još vjerujem u vašu MPO priču i sretniji kraj od ovoga
drži se draga!!!
tikice...
sad kad si izašla, vrijeme je za jedno iznenađenje, i kućnu radinost..."ja vjerujem u čuda"![]()
.. mogu samo reći da ostajem ponekad u čudu kada vidim pojedine potpise! po 14 i više postupaka zaista ostavlja bez riječi!
Osobno mogu reći kako mi je vanmaterična bila šok i kako sam tek ptsp-ovski mjesecima poslje shavatila što se doista dogodilo. Naravno, kako se bližio kraj preporučene pauze mene je lovila panika, pa sam samoj sebi izmišljala razloge kako 'ne bi morala ići na postupak'. Kada sam odlučila otić već je prošlo više od pola godine i nismo došli do punkcije - laknulo mi je.. a sada u 4. kada je došlo do ET-a bila me je više frka vanmaterične nego neuspjeha... čudno je to... ali u svemu je ipak najvažnije ne potisnuti onaj 'mali unutarnji glasić' koji sigurno zna šta priča
...za sad samo znam da ostajem u Vinogradskoj - kako ide ona reklama 'tu me znaju, tu me cijene'...
draga ogla, i ja te potpuno razumijem,
isto nakon toliko vremena vidim koliko sam bila za vrijeme postupaka paralizirana od straha...
...što stah od neuspjeha, strah od vanmaternične, a možda i strah od uspjeha...
o tome trenutno razmišljam...tko zna što moja podsvjest želi za mene i zbog čega bi moj život bio ugrožen u slučaju uspjeha, (odgovor na to pitanje mi je jednom dao u zadatak jedan doktor nove medicine koji proučava psihološke kočnice).....
...zbog nekih pokazatelja o sebi znam da mi je osjećaj slobode vrlo vrlo važan, čak egzistencijalno, možda je tu moja kočnica....
....poznavanje nekih bračnih priča u kojima žene "robuju" užasnom braku "zbog djece" ....možda je i tu moja kočnica....
...strah od gubitka slobode (dolaskom bebe) je bio iracionalan za moj slučaj (ili "nikad se ne zna strah"), ali je ipak bio strah, može zakočiti, paralizirati......
glasno razmišljam samo ukoliko bi to nekome pomoglo...
![]()
i da, možda bolje da se ispričam svima za sve gluposti koje sam napisala do sad....
...s obzirom da povremeno svratim vidjeti kako ste i što ima novo, zbilja se iskreno divim vašoj upornosti i postojanosti....
Svaka tvoja riječ je na mjestu a nijedna nije glupost!Ja se tebi divim jer i ti si majka.Sjećam se da si rekla da nije majka samo imati dijete i premda sam trudnica ja se slažem s tobom.Majka je svaka ona koja nešto stvori pa makar i posadi cvijet..a ti si puno riječi utjehe posadila u moje srce a tako vjerujem i u druge suborke.Pusa
Nisu to nikakve gluposti, a tvoj prethodni post strašno me se dojmio jer pogađa upravo u srž stvari. Izrekla si zapravo ono o čemu se rijetko tko usuđuje otvoreno progovoriti. I hvala ti na tome.
Strah od uspjeha, promjena, gubitka slobode....apsolutno je utemeljen. Uz svu ljepotu koju nosi, roditeljstvo je izuzetno teška disciplina, koja nepovratno mijenja život, ne nužno na bolje. To ti govorim kao majka, koja nije bila u stanju promišljati o roditeljstvu dok joj se nije dogodilo. Vidim da ti promišljaš.
Želim ti svu sreću na tvom putu... u koju god stranu vodi.
hvala vam drage moje,
evo nisam ni znala da je moje glasno razmišljanje pomalo hrabro progovaranje o našim dubinama...
u zadnje vrijeme mi se vraća hrabrost u odnosu na sve one spomenute strahove....a vaši potpisi i meni još uvijek uljevaju nadu....