Tlatincice draga, očito je ili pun mjesec ili pun kufer. Mi smo počeli razgovarati o puno toga, o mirenju sa sudbinom, o posvojenju, o mariboru, zagrebu... imamo toliko opcija, a opet kao da stojimo na nultoj točki. sve nam je stalo! i snaga i nada, a opet sve dok živim nadam se svojem rođenom djetetu! I kako mare kaže da vjeruje u nas, i ja vjerujem, ali sve imam osjećaj da se to događa nekom drugom, a ne meni/nama! I neznam kako ću preživjeti još jedan neuspjeh... a znam da ću morati...![]()