IZLAZNA STRATEGIJA-STRATEGIJA PREŽIVLJAVANJA

[ina33]

U stvari, tekst i post žene koji su uopće potakli ovu temu (dotad se na ovom PDF-u nije baš odobravalo priče o odustanku) mi je otvorio oči - ona je napisala da je sretna što je odustala, da se osjeća ful ispunjeno itd., što su ljudi, čini mi se, doživjeli kao provokaciju, vjerojatno mislili da laže i da je to neko poricanje i ono... zašto tu to piše. S njom sam bila kraće vrijeme u kontaktu i, koliko se meni, čini, njena misija je bila jednostavno reći da je moguće odustati i biti miran vezano za to. Više se na forum nije vraćala.

Tekst koji smo prevodili na tu temu, ona britanska studija, koliko kulturno-specifična (jer je teže živjeti bez djece u "katoličkoj zemlji", orijentiranoj na klasičnu obitelj više možda nego u VB), ipak daje nekakve smjernice na stvarnim primjerima kako ljudi (uglavnom žene) prihvaćaju svoju neplodnost i kako kanaliziraju tu energiju.

Da se vratim na sebe, mislim da se moja strategija nošenja i prihvaćanja (ali, to ide u fazama, prvo ide ono "znam da sam učinila sve moguće") vrtila oko onog nečeg što su zvali "strategija benevolentnosti", ono... kad osjećaj neku pozitivu prema svoj djeci općenito, bez obzira što nisu tvoja. Plus, meni se puno majčinskih osjećaja bilo usmjerilo na nećakinje. I imala sam taj neki živi osjećaj da ćemo roditeljstvo ipak ostvariti i da nas čeka negdje dijete, ali ne naše biološko koje bi ja rodila.