Slažem se s tobom. I meni je, kao i upornoj, od početka trebalo to da uistinu percipiram kao realnu mogućnost da iz IVF borbe izađemo bez djeteta. Također, paradoksalno, kako je opisala uporna, to mi je davalo snagu. Doduše, nisam nikad prije toliko otvoreno oko toga, jer sam se osjećala kao "freak" zbog toga, zbog svoje potrebe da to izverbaliziram (jer bi ljudi obično rekli - pa svi znamo da je to tako, svako zna neki takav par, nadamo se da mi nećemo biti ti, ajmo se koncentrirat na predivne priče o uspjehu kojih puno ima). To mi je najviše i oko MPO podruške smetalo, ali mislila sam da sam jedna od rijetkih.
Prije se na forumu nije smjelo niti malo otvorenije pričati o doktorima, jer bi svako dobio "ako nisi zadovoljna sa svojim doktorom, to znači da više nemaš povjerenja pa zašto se tu i liječiš" i to bi bio kraj priče na tu temu, a izravnije bi se eventualno komuniciralo PP-ovima.
Što je podrška u postupku glasnija, to je i glasnija poruka "svi uporni uspijevaju" (što, na žalost, nije točno, iako si upornošću ljudi dižu šanse). Promišljanje o odustanku uglavnom pratei "motivirajuće priče" o mirisnim smotuljcima" nakon xx postupaka i xy godina. Mislim da su ljudi jednom bili iskreno šokirani kad je netko (možda i ja) odustanak komentirao sa "good for you, svaka čast na odluci" kao vrhunsku zlobu (premda nije bilo tako mišljeno).
U stvari... mislim da je čak i jedva otvoren ovaj topic, tj. MPO forum se vidi kao isključivo mjesto za one koji nemaju dilema, tj. dileme odrađuju negdje "off site"... što je možda šteta, ne znam. Zato su super te RL kavice na kojima se može otvorenije, bez stalnog "cheerleadinga" nepoznatih ljudi, koji, unatoč potpisu, ne znaju koliko si dugo pod "staklenim zvonom" i misle da ti baš to treba.
U stvari, jako je teško znati što nekome treba... često niti on sam to ne zna, nego se iskristalizira..
Dodirko,!
Svima!