[QUOTE=krojachica;2324207]Već neko vrijeme vodim jednu udrugu osoba s invaliditetom, plačem i smijem se s njima, sate provodim na telefonu razgovarajući s njima, grlim ih i pazim na njih, ali to nije to, vjeruj mi! Dok čitam Rodu, tražim i nove projekte po netu kako bi im bar malo olakšala život. Vodim ih na izlete, organiziram sve i svašta ali... kad dođem doma ja sam opet down... Već 1,5mj. čekam rješenje jesmo li ili nismo podobni potencijalni posvojitelji, ali ne stignu napisati dva retka jer to samo jednom tjedno radeSnekica prvotno napisa
kismet, slažem se s večinom napisanog, ali... Uvijek postoji neko 'ali'... Za mene je najvažniji segment mog života moj muž, a za njim i nimalo manje važno naše dijete. Sebična sam, ali zaista težim ka tome da odgajam naše dijete (krv nije važna), vodim ga u školu, pomažem oko zadaće, brišem mu/joj suze kad ga/je netko oneraspoloži, brišem svoje suze sreće kad se budu ženili... Da sam sretna kad mi je i dijete sretno, da plačem kad je tužno! Nas to ispunjava i tome težimo... QUOTE]
i ja ti to želim
međutim, duboko vjerujem da postoje i drugi naćini na koje možemo doživjeti
slično ispunjenje...
vjerujem da i drugdje možemo naći puteve i osobe kojima možemo davati sebe, voljeti
ih, brisati suze.(postupak pokrenut daleke 2011.g!) Za sad si ne mogu pomoći, valjda će nam zasjati jednom to sunce.
Ali sad sam stvarno otišla daleko OT pa neću pisati jer samo bacam na negativu, a u stvari to ne želim!
Šaljem veeeeeliki hug svima i puno punoda si život rasporede onako kako je najlakše i u tom trenu najbolje za njih! Volim vas svih!
 |
|||
Odgovori s citatom