Curke sve ste vi u pravu. Zato što smo mi sve individue, svaka za sebe. Svatko se bori na drugačiji način, onaj koji smatra da je najizdržljiviji i najpodnošljiviji za njega. I kad bi bar doktori imali vremena i volje da nas tako i prihvačaju, možda bi uspjeha bilo više- individuani pristup i više vremena za razgovor. Po prirodi sam vrlo čvrsta i snažna osoba, ali...
Osobno sam prisustvovala na porodu nekoliko meni bliskih ljudi, zadnji je bio porod moje sestre gdje sam nakon što sam ugledala svoju preljepu nećaku, to čudo prirode i života tako malo i tako savršeno, to što bi trebala doživjeti svaka žena koja želi biti majka...rasplakala sam se kao nikad. Doktori su u čudu propitkivali što mi je dok babica nije rekla "ona ne može imati djecu". Eto ja ne mogu imati djecu. A zašto, zašto???
Prije par tjedana u jednom butiku, jedna mala preljepa dijevojčica oko tri godine, onakvog izgleda malog andjela sa najsladjim kikicama, izgleda kakvog ja zamišljam naše dijete, slučajno se zabunila i zagrlila mene oko jedne noge i rekla mi "mama" pogledala me najljepšim okicama na svijetu i nasmiješila mi se kao i ja njoj. Otišla sam kući i raspala se....

Imam najdivniji brak i savršenog i najboljeg supruga. Imamo svojevrsan dogovor da će mo pokušavati s MPO 10 godina, tj do moje 36-te. To je za tri godine. Nakon toga idemo na posvajanje. I posvajanje ne smatramo kao utješnu opciju nakon neuspjeha. Naprotiv, dijete će biti kruna naše ljubavi u bilo kojem pogledu.

Ali prolaziti kroz sve ovo je tako užasno teško.....i povremeno se raspadnem i izgubim razum od boli....i mislim kako više ne mogu....