Ovo me je podsjetilo na jedan razgovor s jednim poznanikom prije milijun godina. Došli smo na temu njegovog novopečenog očinstva i doživljaja majčinstva njegove žene. Rekao je, otprilike, da ne mogu vjerovati kako je to dijete proizašlo iz njih, da osjećaju kao da je sletio njima u naručje iz svemira, tako svoj i poseban i jedinstven od samoga početka...ina33 prvotno napisa
I to mi je bilo nešto najljepše što sam ikada čula o roditeljstvu, to stavljanje sebe i biologije, tj. fiziologije u drugi plan, gdje po meni i pripada... Mali prinčevi i princeze s nekog drugog planeta, iz neke druge dimenzije, djeca budućnosti, strijele, kojima smo mi lukovi, stabilna i čvrsta baza, ali nas oni nadilaze, kako i treba biti.
 |
|||
Odgovori s citatom