Za ohrabrenje onima na izlazu, koliko god možeš vidjeti a da ne uđeš drugima u tijelo i dušu, sudeći iz perspektive bliskog promatrača tj. dobrog prijatelja - može se živjeti miran i sretan i ispunjen i voljen život i bez djece. Nije istina ono kad vam kažu "nikad se to ne zaboravlja/želja je uvijek tu itd.". Ima parova koji nastave dalje, izmisle nove aktivnosti, dožive drugu mladost, najedanput im se otovri i prostor i vrijeme za nešto skroz drugo, za neke druge interese koji ih ispunjavaju, a istoovremeno su u bliskoj i toploj vezi sa svojom okolinom. Sretno svima!