Nakon više godina otkako sam čitala postove s foruma potpomognuta odlučila sam se ponovno javiti. Sigurna sam da ovdje ne piše nitko tko se pomirio sa činjenicom da više neće biti roditelj.Ja sam odustala pisati jer mi je bilo već preteško nositi se s neuspjesima.Lakše mi je bilo nikome ne govoriti ništa o novim pokušajima potpomognute oplodnje. Nakon sedam godina braka i toliko neuspješnih pokušaja IVF-ova da sam ih prestala brojiti,desila mi se prirodno trudnoća.Previše sam se bojala da ću i tu trudnoću izgubiti da čak ni tada nisam napisala ništa o tome na ovome forumu.
Sada kada je prošlo dvije godine od rođenja djeteta nalazim se pred istim pitanjem kao prije nekoliko godina.Želim još jedno dijete ali šanse da se desi prirodno su sada još i manje budući je moj suprug u međuvremenu operirao tumor testisa i išao na kemoterapiju.A tu su i moje godine i s tim vezana loša statistika i niz neuspješnih postupaka iza mene.Imam jedno dijete,živo i zdravo ali ja i dalje mislim da bi bilo lijepo da dijete dobije brata ili sestru.Pitam se imam li snage za nove postupke a s druge strane nisam sigurna da sam se pomirila sa činjenicom da više neću roditi .Eto ,želim samo reći da svi mi koji pišemo na ovome forumu ustavari nismo prestali željeti dijete samo cijela ta borba je ponekad preteška da bi i sami sebi priznali što smo sve prošli i doživjeli na tom putu.Treba zaboraviti sve loše i krenuti dalje bez obzira jesmo li odustali od MPO postupaka ili ne. Sve ovo je lako reći ali puno je teže provesti u stvarnosti jer sigurna sam da me niti jedan poslovni neuspjeh nikad neće toliko rastužiti kao ovaj drugi.