Citiraj ina33 prvotno napisa Vidi poruku
... velika sućut i ljubav za sve svoje fellow-supatnice i supatnike, znane i neznane, jer to pitanje bi bilo za njih dodatno opterećenje, ne ugodna distrakcija. A puka sreća nas dijeli, meni je doslovno ispalo ovako, nekome neće ispast tako.
Jednostavno, neplodnost nije dio (ako je iole trajala) koji ćeš sa sebe sknuti i prebrisat
Dok god misliš da imaš nešto dati toj grupi kojoj pripadaš, tu si. Jer tu pripadaš - nije se sad činjenica neplodnosti prebrisala slučajnošću da ti je IVF uspio. Pogotovo ako je dugo trajalo, i ako se iza toga nisu, kao što se to zna, redale prirodne trudnoće, pa si možda skloniji misliti da je neplodnost jedna tvoja bolna faza, a ne tvoje trajno obilježje.
Ina - koje divne riječi. Osjećam ih svaki dan, pogotovo kad vidim poznanike koji su u braku već x godina, nemaju djece, kad ih sretnem u šetnji s mojoj djecom tužno spuste pogled kao što sam i ja spuštala dugo dok sam bila u njihovim cipelama. Ne pitam, ne pričam, pozdravim i znam da im je tako najbezbolnije. Bar je meni bilo.
I čitam ovaj topic, jer se često nađem u maštanju neke buduće trudnoće, možda s jednom bebom u buši, možda uz uspješno dojenje i više iskustva. Pa samu sebe utišam, jer znam da nemam snage za novi postupak, znam da nemam onu snagu i hrabrost koju sam imala prije svoje djece. I znam da će mi neplodnost uvijek ostati u svakoj molekuli tijela, to ni meni nije faza - to je moje trajno obilježje.
I boli me što znam da više neće rasti život u meni, bar ne jednostavno, ne bez suza. Pa kažem da je to - to.