sos15 - ja mislim da je naša situacija skoro pa tabu tema. Ne znam kako je u drugim društvima, ali ja osjećam da sretni ljudi bez djece u našem podneblju - bilo da su bez djece iz vlastitog izbora ili kao u našem slučaju, stvar okolnosti na koje nismo mogli utjecati - nisu baš dobrodošli. Ja sam na svojoj koži osjetila ružne komentare i strelice u smislu osude da bih se ja, kao žena, trebala "više potruditi" oko djeteta, da samo neka pazim da bi mi muž mogao naći neku mlađu koja će mu roditi dijete, da bi se neke žene ubile da nemaju djece (a te iste znaju što sam sve prošla)... Nekako okolino nije drago, skoro da je protuprirodno da smo sretni bez djece. Mi bismo po tom nekom shvaćanju trebali biti zauvijek obilježeni, neplodni jadnici, greške prirode, vječno pognute glave, tihi i zamišljeni, ma najbolje jednom nogom u grobu.
Imam ja u svojoj najbližoj okolini i predivne prijateljice koje imaju djecu i koje mi otvoreno govore kako mi zavide na slobodi koju imam.
Loši primjeri su ipak izdvojene reakcije.