Pozdrav!

Da mi je netko prije nekoliko godina rekao da ću na rodinom forumu tipkati na temi neplodnosti, rekla bi mu da se šali. Mislim da nekako svi previše zdravo za gotovo uzimamo činjenicu da smo žene, pa ćemo onda jednom biti i majke... Zar ne? Očito ne. Bar ne sve. 5 godina u braku, sad će treća godina što pokušavamo ostati trudni. MPO nije opcija, zasad... Razgovaramo o posvojenju, ali prije svega se borimo svaki dan s ogromnom borbom kroz koju ste sve prošle.. ostati trudan prirodnim putem i vjerovati da je to moguće. Kako to nekima banalno zvuči, a meni je znanstvena fantastika! Suočena sa svakidašnjim pitanjima: kad će beba, pogledima ispod obrva: pa možda oni ne žele dijete? priznajem da ovu borbu ne bih podnijela da uz sebe nemam njega koji mi drži glavu iznad vode... Moja strategija preživljavanja je strategija utopljenika. Ja ne preživljavam, mene spašavaju. Nezamislivo boli suočavati se svaki dan s činjenicom da možda nikad neću držati svoje dijete u rukama. Zahvalna sam vam na ovoj temi i sretna sam što postojite kao podrška jedne drugima jer doista ovo ne može razumjeti nitko tko to nije prošao...