Osjećam da moram završiti priču. Nakon 8 postupaka (6 hzzo i dva privatna nakon toga) morali smo odustati. Moje godine, iscrpljeni financijski i psihički, nema smisla više. Donacija i posvojenje nam iz nekih naših razloga nisu opcije. Ostajemo bez djece.
Po ovom putu sam susrela žena (ne iz MPO priče nego kroz život) koje su takodjer prošle isto i na kraju završile bez djeteta. Nisam jedina. Dijelim sudbinu sa ne tako malim brojem žena.
Osjećam neku prigušenu bol i vjerojatno uvijek hoću. Da sam se predala njoj - nisam. Jer život ide dalje, on nije ono što mi očekujemo ili želimo već ono što jest. A meni ova sudbina - jest.
Kad prodje neko malo dulje vrijeme javit ću se. Očekujem da ću imati za napisati neke lijepe stvari, iako neće biti vezane uz djecu