Veliki potpis. Emocije splasnu, stvar se odradi i to postaje razina "žala" kao bilo koja druga vrsta "žalovanja" za "roads not taken" - kod mene osobno ima sto vrsta malih "žalića" - od karijernih poteza, gubitka 10 godina u IVF-u (naprosto nije točno (za mene) "da se to sve zaboravi"), gubitka prilike za posvajanjem i time da sad imam starije dijete, svih tih friževa kojima sam ipak u IVF-u bila izložena svo to vrijeme, operacija, komplikacija itd. - a nije baš "što te ne ubije, to te ojača", nego... što bi rekli u Alanu Fordu - "što te ne ubije, to te osakati" - mislim, ovo se sad malo šalim, ali ostaju te "povrede", te "pljuske" svih tih silnih neuspjeha i svog tog ulupanog vremena, a naši životi imaju ograničeno trajanje i 10 godina je puno. Čovjek se (i nakon rođenja i uspjeha, ajmo reći) treba ponovo sastaviti, odnosno treba se sastaviti žena - jer na njoj se sve provodi, muški su tihi promatrači sa strane i češće racionalniji u toj priči - ako ništa, zbog toga jer su pošteđeni hormonalnih udara koje žene iovako biološki imaju, a u IVF-u su oni dovedeni na N-tu. Zato se ja slažem s vanjskim paradigmama koje drajvaju i troškovi, ali su psihološki preporučljive - 4 IVF-a unutar 2 god i ako nije uspjelo - odite u miru.tinkilinkixyz prvotno napisa
Drago je meni da imam ovo dijete koje imam, ali ne mogu reći "ništa od prije sad nema veze, sve je to ko rukom odnešeno" - jer nije.
Jer vidim koliko štete (na mom osobnom primjeru) može izazvati maratonstvo hrvatskog tipa.
 |
|||
Odgovori s citatom