za poludit

, jel od ovog vremena ili novih virusića u vutiću, ne znam. ali svejedno.
uglavnom, krenuli smo u ponedjeljak, bili smo skupa sat i pola. u utorak sam ga ostavila samog na pola sata, kažu tete da je bio super. ali baš je bila dobra atmosfera. inače je najstariji u grupi i sve je puno malenih pelenaša, a kako su nas ugurali na prvo slobodno mjesto nakon sto žalbi, nisu baš marili za to kamo će nas ugurati i to :/. no dobro.
jučer je ostao dva sata sam, pojeo je i doručak i voće. kaže teta da se malo ljutio (zna bit grdi igrač kad je ljut), ali da nije plakao. pitao je gdje sam, teta je rekla da ću doći i otišao se igrati.
i danas smo planirali ostati do ručka. međutim je bio malkoc prehlađen već par dana. jučer kad smo došli, teta ga je skinula u kratke rukave jer je mislila da mu je vruće, a on je mišek pocrvenio u licu od ove bure i hladnoće jer ima strašno osjetljivu kožu

. i to ga je očito skroz zeznulo pa je navečer zakurio i kašljao.
mi smo inhalirali, popili prospan, ali je navečer dobio 37.5, a ujutro je imao 36.9 pa ga nisam htjela voditi u vrtić.
i šta sad?
a tako nam je dobro krenulo

po vašem iskustvu, kad krene dobro, jel se dobro i nastavi? poludit ću. meni počinje ludnica sljedeći tjedan, jer od 1. 10. idem na puno radno vrijeme jer ne možemo živjeti samo s pola moje plaće. nadala sam se da će se adaptirati.
jel može koja riječ ohrabrenja i utjehe?