TKO JE OVDJE LUD???

[raffaela]

Dakle,malenom je 10 mjeseci,starijem 5 godina.SAd ću konkretno govoriti o mlađem djetetu.
Dojim ga,ne brojim više koliko puta,noći su nam katastrofalni,buđenje i sisanje non stop,ali eto sve to prolazi i prilično sam trpeća mama,iako iscrpljena i umorna (imam svojih žutih minuta) i dalje tako nastavljamo i ne pomišljajući na prestanak dojenja i sl.
Naime,o čemu se radi.
U šetnjama često se sretnemo mi mame pa razgovaramo o hranjenju,pelenama ,spavanju i nespavanju.I ima jedna mama koja je nekoliko večeri pustila dijete da plače do iznemoglosti da se nauči sam zaspati.Deset mu je mjeseci,odvojila ga je u posebnu sobu i navečer mu ugasi svijetlo i pusti ga da spava.Dogodilo se i to čuda dijete sad spava cijelu noć.
Dobro ajde,rekoh sama sebi.
Ali kaže ona da je njemu odredila jedno dnevno spavanje.Mislim se ja pa kako si mu to odredila.
Dijete je tjekom šetnje nekoliko puta blaženo klonulo želeći zaspat na lijepom suncu,ali ne ona bi stala i počela bi ga štipati po obrazima govoreći da nema spavanja jer da mu je spavaje u podne.
Moj uglavnom zaspe vozeći se u kolicima,uspavljuje se na prsima,kad zaplače nosim ga i pitam se tko je ovdje u pravu;JA koja reagiram na sve,postupam po njegovim željama i prohtjevima ILI ONA koja je uvela stegu,sad spava cijelu noć,odmorna je i zadovoljna,maleni je ne zafrkava(kako ona kaže,jer ipak rodila je ona njega a ne on nju).
I u svemu tome ponekad se osjetim ko luđakinja,želeći da i ja imam ono malo njezine čvrstine i kažem e večaras ti neću popustit i pustit ću te da plačeš,ali kad dođe noć to kao da zaboravim i sasvim refleksno,bez razmišljanja opet vadim siku i 10 puta.Priznajem često ujutro brojim kako nisam spavala,ali sve je to ljudski.Pa eto molim vaš komentar.Ima li smisla uvoditi takvu stegu kod male djece.?

[MGrubi]

pustiti da plače do iznemoglosti loše djeluje na razvoj djetetova mozga
luči se previše hormona stresa


ja sam radila i radim kao ti: slušam potrebe svog djeteta
ako te muči noćno buđenje postoji No-cry sleep topic o tome, tj. kako zaspati bez suza
ima i knjiga na tu temu

djetetu treba prostora za razvijanje svih svojih talenata i sposobnosti, takve stege , po meni, to guše

[MGrubi]

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...475fdcf5ea992d

[MGrubi]

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...hlight=cry+out

[andiko]

Ja se pokušavam držati između te dvije krajnosti. Ako dijete hoće spavati, ne pada mi na pamet nikakvo štipanje, ne puštam ga plakati, ali isto tako mu ne bih davala sisati non stop. (Možda zato što on to nikada nije ni htio). Kronično sam neispavana...a on se u biti budi jednom do dva puta po noći. Izdrživo je. Ne znam...zapravo... Naravno da treba slušati dijete, ali treba štediti i sebe, jer ako si na kraju snaga...ne možeš se niti djetetu posvetiti kako bi htjela.... Drži se

[enchi]

TI, ti si u pravu i tvoje je dijete zasigurno sretnije, privrženije, zadovoljnije i sigurnije.
Uvjerena sam jer radim isto. Je, ponekad sam iscrpljena, uskače MM i mama, ali njezine su mi potrebe sada (posebice sada, dok je malena) prioritet i nema toga što bi se moglo dogoditi da se prioritet pomakne na nešto drugo.
S tim da sam ja inače osoba koja je sama sebi uvijek na prvom (i drugom ) mjestu, i isto tako se moram složiti da je istina da jedino zadovoljna mama može biti dobra mama svome djetetu ali, hvala bogu, nisam sam tako da kada mi je teško i naporno, imam pomoć.
Za nju sam napravila iznimku, ništa nije važnije!
Ali da bi spavala bar 3 sata u komadu - bi, no, izdrži se, sve to proleti, spavati ću ja već...

[koryanshea]

(kako ona kaže,jer ipak rodila je ona njega a ne on nju).

time ti je vrlo jasno rekla da te ne treba zanimat šta ona kaže

jel ju djete pitalo da ga rodi? jel mu ona to učinila uslugu? jel joj se on zauvijek treba klanjat jer ga je rodila?

[enchi]

(kako ona kaže,jer ipak rodila je ona njega a ne on nju).

time ti je vrlo jasno rekla da te ne treba zanimat šta ona kaže

jel ju djete pitalo da ga rodi? jel mu ona to učinila uslugu? jel joj se on zauvijek treba klanjat jer ga je rodila?

[gita75]

Kad postanete roditelji u punom smislu dolazi do izražaja ona poslovica o guranju nosa tamo di mu nije mjesto .
Mislim da mi je najviše snage trebalo da prešutim savjete koje sam htjela dati ljudima koji me za savjet nisu pitali, i obrnuto-da izignoriram savjete koje nisam tražila.
Svak misli da je mjerodavan odlučivati o svojem djetetu, samo što su neki ljudi open-minded pa pitaju i prihvaćaju savjete, a neki su ko zid.
Uštedit ćete si hrpu živaca kad prestanete obraćati pažnju na te stvari. Mislim, ako nešto radite onda ste valjda na čisto s tim da je tako najbolje za vas i dijete, a ono što radi mama xy sa djetetom xy ne bi vas trebalo previše interesirati (osim ako vas ne pita za savjet ili nedajbože zlostavlja dijete).
Ona njega štipa i budi-ti se nasmješiš kako tvoj blaženo spava i bok. Ja sam tokom vremena počela izbjegavati roditelje čije me postupanje u odgoju djece frustrira. Jedna od izbjegavanih je nažalost i moja najbolja prijateljica, ali ne mogu to gledati, jednostavno nemam živaca.

[Stijena]

Ja se eto već skoro 4 godine pitam to isto :/ .............
i ja sam s prvim skakala na najmanji kme, vremenom je to preraslo u to da je on doslovce počeo odgajati mene, a ne ja njega.....danas s 4 godine suočeni smo s velikim problemom kako sada ispraviti sve ono što smo mu godinama puštali da ide linijom manjeg otpora jer njegova volja je oduvijek bila jača nego naša. ako ništa drugo uvijek je imao puno više energije boriti se za ono što on hoće, nego mi

ko što je netko već rekao, treba naći dobru mjeru - ponekad je i meni došlo da ga pustim da plače i da uvedem vojnički režim, ali on jednostavno nije dijete koje bi to prihvatilo i s time se pomirilo............još uvijek nisam načisto je li to dobro ili ne?

[koksy]

Ja se, kao prvo, s takvom osobom vise nebi ni druzila, mene takve mame istinski nerviraju i obicno se posvadamo jer ja ne mogu sutit i gledat kako netko maltretira svoje dijete.

Moj malac ima 17 mj. i jos uvijek ne spava cijelu noc, budi se jednom i trazi da ga zagrlim i stisnem k sebi. Samo ja, nitko drugi ne dolazi u obzir.
Kad je bio manji bio je grozan za spavanje, nosali smo ga jako puno, najvise ja jer je MM na terenu.
Bilo mi je tesko fizicki, bila sam iscrpljena i izmorena i svakakva, ali kad ja vidim koliko povjerenje moje dijete ima u mene, koliko ga tjesi moj zagrljaj, koliko veliku ulogu ja imam u njegovom malom zivotu...ma nema sanse da ga pustim ni munutu da place! Ma srce bi mi puklo!
Ali da treba postaviti neke granice, treba! Dijete treba nauciti kad je vrijeme za spavanje, treba mu uvest rutinu, pod tim mislim najvise za vecernje uspavljivanje. Popodne maleni ionako spavaju svakako.

Maleni, pogotovo ispod godine dana, ne znaju manipulirati, oni imaju potrebu za utjehom, za mazenjem, za zagrljajem, ne placu iz inata, prkosa ili zlobe.
Ne znaju da mami treba bar 5-6 sati sna, da ju boli kicma...

Ja sam si uvijek to zamisljala ovako, da mene otmu vanzemaljci, koji imaju apsolutno drukciji nacin zivota o kojem ja nista ne znam, a ocekuju od mene da se prilagodim, osjecala bi se apsolutno isto kao moje dijete sad.
Jos su maleni, treba im puuuuuno strpljenja, sve ce se to nama vratiti tako sto ce odrasti u zadovoljnu djecu. A to nam je cilj zar ne?

[Bubica]

i isto tako se moram složiti da je istina da jedino zadovoljna mama može biti dobra mama svome djetetu ali, hvala bogu, nisam sam tako da kada mi je teško i naporno, imam pomoć.

pitanje je samo kako mama postaje zadovoljna? mama iz ove price je vjerojatno zadovoljna ali ja, eto, nekako ne mislim da je dobra mama ona koja štipa svoje dojenče i ne da mu da spava.

mama može postati zadovoljna i tako da si nađe pomoć, tako da "uvede rutinu" ali i tako da prihvati da sva ta budjena i nacicavanja traju godinu ili dvije, da ista imaju svoju avrhu i ocito trebaju djetetu. prihvati i uziva

[paid]

ja radim kao i ti i ponekad imam iste ove nedoumice.
no zaključila sam da ne mogu protv sebe i koliko god nekad bilo teško osmjeh mog 10-mjesečnog dječaka mi govori da sam u pravu.
mene je mama ovako odgajala prije 26 godina, kada je to još bilo čudno-nosati dijete, nadojavati ga i skakati na svaki njegov kme-pa mislim da nisam loša ispala.

samo naprijed, ja se još nadam da ću se nekada naspavati

[little duck]

I ja kao da vec nagonski zaboravim vec popodne kako se proslu noc nisam naspavala, i kako mi se ujutro bilo tesko ustati. ( Evo i ovaj post je prekinulo 10-minutno cicanje ) A navece opet isto, na njeno kme, cica u usta, najlakse za mene i za nju, najmanje stresa. Ponekad mm ode je ponovno uspavati, ako funkcionira, super, ako ne, uskacem opet ja, i sve 5. Kao sto je netko rekao, nece to vjecno tako, a i kada sam se odlucila biti majka, odlucila sam se za taj cijeli paket, i nespavanja i sl. stvari, sta ne? A sto se granica tice, mislim da ih treba postavljati kod nekih drugih stvari, ne znam, npr. ne diranja stvari potencijalno opasnih za dijete, pa kod odnosa prema drugima, kod ritma spavanja, ne pustiti da dijete bude budno do tko zna kada...A ovakve granice naustrb djeteta, to mi stvarno nije jasno. No meni nisu jasne ni mame koje npr. mjesec dana nakon poroda budu na koncertu, recimo Gibonnija u 21h, a dijete je doma, s mm ili ne znam s kim...Kako se to dijete uspavljuje? Jesam li staromodna, bedasta, neemancipirana? Smatram to nekim dokazivanjem samim sebi i drugima da, iako je dijete stiglo, ta doticna mama nije zaboravila samu sebe, i da je i dalje sama se bi najvaznija...A to je po meni mission impossible i neprirodno, jer cim je dijete tu- ono postaje centar.

[mici85]

pitanje je samo kako mama postaje zadovoljna? mama iz ove price je vjerojatno zadovoljna ali ja, eto, nekako ne mislim da je dobra mama ona koja štipa svoje dojenče i ne da mu da spava.

mama može postati zadovoljna i tako da si nađe pomoć, tako da "uvede rutinu" ali i tako da prihvati da sva ta budjena i nacicavanja traju godinu ili dvije, da ista imaju svoju avrhu i ocito trebaju djetetu. prihvati i uziva

da se i ja malo ubacim i odmah potpisujem Bubicin post.
moj mishonja se prva 3 mjeseca budio xyz puta po noci...i onda je postepeno pocelo sve manje buđenja i sad eto ni jednog osim dok place i hoce k nama u krevet. i sad, svi mi govore neka mu ne dam da pajki s nama i da ga pustim da place i dere se u svom kreveticu... mozda bi to bilo i ispravno, al ja to ne mogu. ni mm.
svaka mama odgaja dijete na svoj nacin. ja uopce ne mogu nekak racionalno odvagnut kak bi trebala napravit nego radim kako osjecam taj trenutak.
isto na pocetku je mali sisao svakih cca 15min i nisam doslovce mogla do wc-a.i onda sam dobivala savjete tipa pusti ga neka place, dovoljno mu je sise svakih 2-3h itd. al koja mama bi mogla svoju bebu pustit da bude gladna?
bilo nam je i tesko i naporno i oboje smo plakali zajedno, al eto proslo je. sad ce valjda nove nedoumice i "nevolje" al i to ce proci...

neka svaka od nas radi kako misli da je najbolje.nema "dobrog" i "krivog"...

[litala]

ja sam se samo dosla pohvalit da sam se nocas bas pravo fino naspavala, moja se devetnaestomjesecnjakinja budila samo 5 ili 6 puta (nisam bas sigurna, bila sam snena )


ajd, dodat cu nesto i na temu


tko je u pravu - to je pomalo besmisleno pitanje. u pravu si ti, ako cemo pitat tebe. a u pravu je i ona - ako nju netko pita. zar ne?

pitanje bi bilo - sto ti mislis da je bolje za vas dvoje - tebe i tvoje dijete (ili djecu, ako ih bude bilo vise)? i tako to pitanje postavis svakoj od nas i dobijes 5632 razlicita odgovora.

svaka obitelj ima svoju dinamiku, od odnosa medju partnerima (ako ih ima, odnosa i/ili partnera), od utjecaja sire rodbine (ako ih ima, odnosa i/ili sire rodbine), od unutarnjeg osjecaja za ispravno i djetetu i roditelju potrebno (ako ih ima... , salim se, naravno ) do temperamenta roditelja, djeteta i cijelog tog mishunga koji jedna obitelj jest...

nema jednoznacnog odgovora. osim u nasim srcima (ili - kostima, kako ja to volim rec )

[Tiwi]

raffaela to što radi žena koju si srela je nehumano, odvratno i neljudski.

Svi smo mi nekad umorni, nekad smo i na rubu snaga, živci pucaju, pa se i čini da smo možda negdje pogriješili.

Kad sam poluluda i padne mi na pamet da me npr malac zeza, stavim se u njegov položaj. I stvari su mi puno jasnije.

Npr: boli ga, rastu mu zubi, ne može mirno spavati, pa sisa, tjah, ponekad cijelu noć. Al neš ti posla dat djetetu sisu i spavat dalje, vrhunac problema može biti da se malo ukočiš

Ili, spava mu se a meni se čini da to nije baš u pravom trenu jer je već 18,10 pa kako će pnda spavati u pol devet?! Ali njemu se sad spava, on je umoran i naravno da ga pusti. I sve bude ok, odspava 20 minuta, pa se malo igra, okupa, jede i opet ode spavati u svoje vrijeme.

Ja bih voljela da onu ženu s početka priče netko samo jedan dan:
- uljuljka u ležaljku i lagano njiše tako da joj je lijepo - pa onda
- budi štipanjem svaki put kad zaspi
- kad je žedna da joj gledaju na sat i brane piti jer "nije vrijeme"
- kad je gladna ist kao i kad je žedna
- a kad nije, nek mora jesti jer tako kaže onaj tko ju je rodio
- i još - da se opali onako usput u mali prst na nozi, negdje putem, pa da se plače no da ju nitko ne utješi jer eto, naučit će se smiriti sama..

inače, ja zaista ne razumijem to toliko precjenjivanje spavanja u komadu - maltene kao da nikad nitko nije nigdje zaružio pa ujutro išao na fax / posao / nešto

[pomikaki]

ova tema traži slijedeći link
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...o+roditeljstvo

[apricot]

Ja bih voljela da onu ženu s početka priče netko samo jedan dan:
- uljuljka u ležaljku i lagano njiše tako da joj je lijepo - pa onda
- budi štipanjem svaki put kad zaspi
- kad je žedna da joj gledaju na sat i brane piti jer "nije vrijeme"
- kad je gladna ist kao i kad je žedna
- a kad nije, nek mora jesti jer tako kaže onaj tko ju je rodio
- i još - da se opali onako usput u mali prst na nozi, negdje putem, pa da se plače no da ju nitko ne utješi jer eto, naučit će se smiriti sama..

[Stijena]

Meni za moju djecu ništa nije teško, ni nespavanje, ni umor, ni nervoza......ako sam sigurna da je to samo trenutačno, a sve što radim je dugoročno dobro za njih........

Trenutačno sam sigurna samo u to da mi svi govore da ću ih razmaziti, da ću odgojiti "invalide" koji ništa neće znati sami, da neka me samo zay*** kad im se dam, da sam sama kriva što me ne sluša, da mu previše dozvoljavam, da nije naučio što je to kazna, da sam prepospustljiva i što ti ja znam što sve ne.................. i definitivno trebam tu granicu koju ne znam odrediti!

[samba]

Moja šogorica kaže da su oni malu par večeri ostavljali u drugoj sobi da plače, a kad je ona htjela k njoj, šogor ju nije pustio nego je pojačao TV. I veselo će ona: plakala je 3 dana, četvrti više nije. A ja ostala :shock: . Nisam ništa govorila jer ne bi na nju djelovalo, samo mi je jednomiizletilo kad smo bili na ručku, ona je svaku žličicu polizala pa maloj stavila u usta i onda sam ju pitala zašto liže žličicu? tu je nastao muk, a meni više ne pada na pamet komentirat nečije metoda kad se time ništa ne postiže...

[pomikaki]

Meni za moju djecu ništa nije teško, ni nespavanje, ni umor, ni nervoza......ako sam sigurna da je to samo trenutačno, a sve što radim je dugoročno dobro za njih........

Trenutačno sam sigurna samo u to da mi svi govore da ću ih razmaziti, da ću odgojiti "invalide" koji ništa neće znati sami, da neka me samo zay*** kad im se dam, da sam sama kriva što me ne sluša, da mu previše dozvoljavam, da nije naučio što je to kazna, da sam prepospustljiva i što ti ja znam što sve ne.................. i definitivno trebam tu granicu koju ne znam odrediti!

jedno je sigurno, što god radila biti će onih koji će misliti da radiš krivo.
Moraš sama odlučiti što je najbolje za tvoje dijete i kako ga želiš odgajati.

Ja sam odlučila nakon čitanja različitih tekstova sa suprotnim idejama. Na kraju mi se najprirodnija i najbolja činila teorija o povezujućem roditeljstvu. Iliti u kolokvijalnom razgovoru, beskrajno nošenje i dojenje u svako doba dana i noći. I za sad mi se ne čini da je dijete išta razmaženije od ostale djece, čak se dosta mogu s njom dogovoriti.

[iva_luca]

Hm... Moja Luca danas ima 12 dana od čega smo šesti dan doma! Danju spava i po tri sata al noću jedva sat... Naporno je, znate i same... osjećam se ko prožvakana i smještena u prvi želudac preživača pa onda ispljunuta....
Ali, nekako, ne pada mi na pamet oglušiti se na potrebu mog djeteta. Dojim je svaki put kad poželi, kad počne trpati prstiće u usta ili jednostavno kad počne zijevati široko ko mali ptić u gnijezdu!
Voljela bih da ima obrnuti ritam, naravno, ali... bit će vremena za laganu, nenasilnu prilagodbu. Hoću li je razmaziti? Vjerojatno hoću ako je suditi po dobronamjernim savjetima okoline (jer, nekako, ne vjerujem da se savjeti daju s lošom namjerom iako su po svojoj biti loši). Hoće li moje dijete biti zadovoljno? Nadam se da hoće!

[štrumpf]

Danas mi je jedan od onih dana kad bi najradije iskočila iz kože, prethodne dvije noći R je sisao ni sama ne znam koliko puta. Čim se probudi, diže se na noge, skače i traži papati. Ponekad promislim, ma najbolje da te pustim da se isplačeš pa ćeš zaspat (to obično bude u neko gluho doba noći kad se po ko zna koji put dignem iz kreveta i uzmem ga sebi), ali nemam ja srca za to. Pa donijela sam na svijet to malo sićušno čudo koje mi je danas sve na svijetu, a ga tako maltretiram ???
Sretnem jučer jednu ženu i pričamo tako o djeci (vršnjaci su) i u priči spomenem kako on ne spava cijelu noć. Pa šta se biće još budi jednom - kaže ona ? Kamo sreće - kažem ja. Više ni ne brojim koliko puta, ali dojim ga - nastavljam. Kad sam spomenila dojenje ona samo što nije pala nasred ulice... pa ima godinu dana, daj mu bocu spavat će cijelu noć, ja nisam imala mlijeka, itd, itd.
I znate što... prije bih sigurno komentirala kako svatko ima mlijeka, ali ne suzdržala sam se, klimala glavom jer davanje savjeta a da te nitko ne pita me puno puta opeklo.

[Freyja]

Čitam i ne vjerujem. Pa nije tu stvar - ja ne dajem dudu, ona daje. 100% sam sigurna da bih joj iste sekunde rekla da NIJE NORMALNO to što radi djetetu, miceku malom, spava mu se, a ona ne dopušta da mu se remeti dnevni raspored? Znam da svatko ima svoje mišljenje, ali kako bih se umiješala (što sam već i napravila) kada vidim da netko tuče dijete, tako bih i sada. Jadno dijete. A što se nespavanja tiče, starijega sina (sad ima četiri godine) sam dojila 2 i pol godine, i u tom periodu nikada nije odspavao noć u komadu, navikla sam se na ta buđenje. Spavali smo zajedno i bilo je relativno ok (relativno - jer je bilo trenutaka kad sam već lagano pucala po šavovima). Odvikavanje je trajalo samo dvije noći, bio je već velik i dovoljno mu je bilo da mu nešto pričam i onda bi zaspao. Otada spava ok, uopće nije ovisan o meni. Iskreno, ne znam što bih s malom bebom kad bi počela plakati, a ja joj ne bi mogla uvaliti cicu , ja definitivno nisam od onih koji imaju snage bebu nosati i nunati i tako uspavljivati. Meni ova metoda (zajedničkog spavanja) sasvim odgovara, svi smo zadovoljni. Curka sad ima pet mjeseci, probudi se nekoliko puta, malo popapa i nastavi spavati. Sve je stvar navike. A i sve to brzo prođe. I da - ne mogu slušati kada beba plače, kada je neutješna i sama (pritom ne mislim na cendranje zbog pokakane pelene ili zbog dosade).

[emea]

Najviše se slažem s gita75 - Svaka mama ima svoju taktiku preživljavanja.
Ova mama si je lijepo smislila i organizirala dijete, ali vratit će joj se kad tad. Možda će mali postati nemoguć tinejđer i onda će mu moći staviti soli na rep.
Ja se ne bi miješala u njen odgoj. Ako mi se neka mama požali onda nešto predložim, ali ako je ova mama zadovoljna neka joj. Isto tako ni ja ne želim dobiti savjete koje nisam tražila.

[Freyja]

Najviše se slažem s gita75 - Svaka mama ima svoju taktiku preživljavanja.
Ova mama si je lijepo smislila i organizirala dijete, ali vratit će joj se kad tad. Možda će mali postati nemoguć tinejđer i onda će mu moći staviti soli na rep.
Ja se ne bi miješala u njen odgoj. Ako mi se neka mama požali onda nešto predložim, ali ako je ova mama zadovoljna neka joj. Isto tako ni ja ne želim dobiti savjete koje nisam tražila.

U stvari tipa - čokolino - da ili ne, dojenje, duda, hodalice, i 1000 drugih stvari se nikada ne bih miješala (osim ako bi me netko pitao, tražio savjet, mišljenje...). Stvarno nije moja stvar, a i nisam od onih koji zabadaju nos, ali ova priča mi naprosto ne spada u tu kategoriju. Kada bih vidjela da muž tuče ženu ili obratno, roditelj maltretira dijete (a ovo mi skoro pa spada u tu kategoriju), odmah bih reagirala (kako -ovisi o trenutnoj situaciji) . Jer nije ovdje samo stvar da si je mama sve "lijepo smislila i organizirala" i da će joj se to kad-tad vratiti, nego su te njene metode za mene osobno vrlo grube i neprimjerene.

[Tiwi]

Apricot a zašto plačeš? Pa otprilike tako radi i ona svom djetetu, pa nitko nije zaplakao zbog toga.

Svatko ima pravo na svoj način odgoja? Hm. U redu, no mene to vraća na onaj osjećaj da su roditelji vlasnici svoje djece i mogu s njima raditi kako i što hoće. Jer su ih rodili

Buditi nekog jer mu sad nije vrijeme za spavanje je okrutno. I nitko od vas mi ne može dokazati da je to dobar način, niti da je manje loš od "brisanja prašine s pelene".

[Joe]

ja bih rekla da apri plače jer joj je žao 10mjesečne bebe.

[Anci]

ja bih rekla da apri plače jer joj je žao 10mjesečne bebe.

Ja sam isto ovako shvatila apri.

[Ms. Mar]

Ne prihvaćam da postoje samo opcije:
a) dijete dobiva sve, a roditelj trpi, ili
b) dijete trpi, a roditelj je zadovoljan.
Vjerujem da uvijek postoji način da dijete i roditelj uživaju i da treba težiti tome da ga nađemo. Isto tako ne prihvaćam da odgovarati na djetetove potrebe znači biti popustljiv. Odgovaram na potrebe svog djeteta i u tome sam čvrsta. Ne pitam se tko je pravu, tko je u krivu i nikog ne osuđujem. Svi mi plivamo u istoj 'kaši' i svatko se nosi onako kako najbolje zna i može.
Ovo mi se sviđa

nema jednoznacnog odgovora. osim u nasim srcima (ili - kostima, kako ja to volim rec )

[Honey]

Ja takve "zadovoljne majke" izbjegavam u širokom luku. Ako sam na drugoj strani ceste, kimnem glavom kao pozdrav. Nema toga što bih joj mogla reći, takvi roditelji jednostavno ne pitaju za savjet, znači, nit bi ga prihvatili. Jedino što mogu je da pričam kak mi to radimo (tj. potpuno suprotno) i hvalim se kako nam je dobro.

[Tiwi]

ja bih rekla da apri plače jer joj je žao 10mjesečne bebe.

Ja sam isto ovako shvatila apri.

Uh, nadam se da je

Ja sam naime pomislila da se Apri jako razočarala mojom željom. Mislim, nije da sam okrutna ili bih to željela biti prema toj ženi, nego ja sebe uvijek postavljam u "cipele" onog drugog i tako dvaput razmislim prije nego reagiram ili nešto napravim. Vođena time, pomislila sam da bi spomenuta žena trebala i sama probati svoje metode, možda bi promijenila mišljenje i način ophođenja sa svojim djetetom.

[raffaela]

I još jedna njezina;kao maleni nije imao baš apetita i trebalo ga je zabavljat dok jede,šuškati,pjevušiti da bi nešto pšojeo.Nije više to htjela raditi i lipo ga pustila jedan cili dan da ne jede kad nije htio jest i sutra kad je dijete ogladnilo jelo je bez zabavljanja.
Mislim stvarno...
Dobro vi kažete,jednostavno treba to ignorirati.
Uvijek sam znala da ono kako ja radim za svoje dijete da je ispravno...
I opet ću se buditi,...uostalom s prvim djetetom sam muku sa spavanjem vidila do treće godine.Sad mu je 5 i bez problema spava u svojoj sobi.
Iako su govorili,s drugim ćeš pametnijeizgleda da VUK DLAKU MJENJA AL ČUD-JOK.
Veliki vam pozdrav

[sonata]

I ja mislim da ti imas pravo. Samo bih napisala svoj slucaj: s malenom je bilo zaista naporno prva 3-4 mjeseca, stalno je nesto kmeckala i slabo spavala. Bila je uvijek ili na meni ili na MM-u i nikada ju nisam ostavila da place. Nakon tih prvih mjeseci prilagodbe-odjednom kao da je netko sve to obrisao. Ona je uhvatila ritam, NE VOLI da ju se previse nosi, voli se igrati na podu, zaigra se sama, vesela je i sve voli papati. Znaci, nismo ju razmazili nego smo bili tu za nju dok joj je bilo potrebno. A sada se ona ponekad bas zeli igrati sama...pa onda ja ne znam ko je tu lud??

[koki]

a možda ta mama samo malo pali sitauciju i daje vama hrane na forumu da se svi izjadaju i daju savjete u stilu trebalo bi je u top strpat ili zvat socijalnog radnika?! i tko vam garantira kakva će vaša djeca bit u tinejđerskoj dobi, ovi koji su se nacicavali do dvije god.će bit med i mlijeko, a ovo njeno dijete koje je pod režimom od par mjeseci života će valjda završiti u popravnom domu?! Mislim da bi mnogi bili sretni s ovakvim zavšetkom jer bi potvrdili svoje stavove, ali ja iskreno sumnjam... vrijeme će pokazati
Mislim da je zlatna sredina u ovom slučaju najbolje rješenje

[MGrubi]

šta će biti za 15 godina ovisi o cjelokupnom odgoju
dojenje (produženo ili ne) je samo jedan segment odgoja

bitan je osobni pristup djetetu

[Deaedi]

Kad postanete roditelji u punom smislu dolazi do izražaja ona poslovica o guranju nosa tamo di mu nije mjesto .
Mislim da mi je najviše snage trebalo da prešutim savjete koje sam htjela dati ljudima koji me za savjet nisu pitali, i obrnuto-da izignoriram savjete koje nisam tražila.
Svak misli da je mjerodavan odlučivati o svojem djetetu, samo što su neki ljudi open-minded pa pitaju i prihvaćaju savjete, a neki su ko zid.
Uštedit ćete si hrpu živaca kad prestanete obraćati pažnju na te stvari. Mislim, ako nešto radite onda ste valjda na čisto s tim da je tako najbolje za vas i dijete, a ono što radi mama xy sa djetetom xy ne bi vas trebalo previše interesirati (osim ako vas ne pita za savjet ili nedajbože zlostavlja dijete).
Ona njega štipa i budi-ti se nasmješiš kako tvoj blaženo spava i bok. Ja sam tokom vremena počela izbjegavati roditelje čije me postupanje u odgoju djece frustrira. Jedna od izbjegavanih je nažalost i moja najbolja prijateljica, ali ne mogu to gledati, jednostavno nemam živaca.

Potpis.

[Cubana]

Ja bih voljela da onu ženu s početka priče netko samo jedan dan:
- uljuljka u ležaljku i lagano njiše tako da joj je lijepo - pa onda
- budi štipanjem svaki put kad zaspi
- kad je žedna da joj gledaju na sat i brane piti jer "nije vrijeme"
- kad je gladna ist kao i kad je žedna
- a kad nije, nek mora jesti jer tako kaže onaj tko ju je rodio
- i još - da se opali onako usput u mali prst na nozi, negdje putem, pa da se plače no da ju nitko ne utješi jer eto, naučit će se smiriti sama..

Ja bih se osjećala zlostavljano.

[Ms. Mar]

Ja bih voljela da onu ženu s početka priče netko samo jedan dan:
- uljuljka u ležaljku i lagano njiše tako da joj je lijepo - pa onda
- budi štipanjem svaki put kad zaspi
- kad je žedna da joj gledaju na sat i brane piti jer "nije vrijeme"
- kad je gladna ist kao i kad je žedna
- a kad nije, nek mora jesti jer tako kaže onaj tko ju je rodio
- i još - da se opali onako usput u mali prst na nozi, negdje putem, pa da se plače no da ju nitko ne utješi jer eto, naučit će se smiriti sama..

Vjerujem da je ta žena jednom davno to sve već doživjela... i eto 'dobro je ispala' (ta rečenica je valjda poznata svakom). Ja nisam bila ostavljana da plačem kao dijete i sigurno velikim dijelom zbog toga ne bih mogla niti zamisliti da ostavljam svoje. A da su mene ostavljali, možda bih putem samu sebe uvjerila da je to ispravno.

[kata.klik]

imam jedno pitanje? ja sam friška trudnica i smatram da je sredina između vašeg mišljenja i njenog jedina ispravna...

recite mi kako da ja odgajam dijete da je ovisno o meni 24 sata na dan 365 dana u godini i onda ga samo jedan dan ostavim u vrtiću na osam sati i više, jer nemam nikog ko bi ga čuvao, niti si mogu priuštiti biti s bebačem dok on ne bude dovoljno odrastao da prihvati činjenicu da ja ne mogu biti s njim 24 sata na dan...

e sad smatram definitivno da svakom djetetu treba uvesti neku dnevnu rutinu...ali ne dozvoliti da pati....

[Tiwi]

kata.klik pa uvođenje rutine i uvođenje stege su dvije različite stvari. (usput, čestitam )

Rutina je bebama i djeci potrebna, to im pomaže a stega je ne samo nepotrebna nego i besmislena i kontraproduktivna.

Pišeš tako kao da sam ja recimo totalno otišla u krajnost jer nisam radila niti jednu stvar o kojoj se ovdje govori. Pa nije zbog toga moje dijete zaljepljeno za mene niti sam odgojila asocijalnog ili poremećenog trogodišnjaka. Ja sam samo i jedino tom djetetu pd prvog dana mama onako kako mi se činilo najprirodnije - ja sam roditelj, tu sam da bebi udovoljim u njegovim potrebama (da, to nisu ni prohtjevi niti mušice, to su samo njihove potrebe) pa sam tako kad je gladan dala jesti, kad se plače uzela ga i utješila (nekad dojenjem, nekad nosanjem a nekad smo se samo gledali i smiješili). Kad je nesretan ili nezadovoljan tražila sam način da naučim i sebe i njega da si lakše pomognemo u otkrivanju tih razloga.

Zapravo, treba se opustiti, biti mama tom djetetu kojeg si nosila mjesecima pod srcem, pa rodila i donijela ga na svijet. Gledati ga očima kroz koje ne prolaze nikakva zamjeranja. Jer beba sigurno nema neki lukav i opaki plan da nas budi, ljuti ili čini nesretnima, nego nas treba. Tu kraj sebe, blizu, sada. I to tako brzo prođe, ne stigneš se ni snaći.

Moj stariji za koji dan puni 3 godine. Ovo o čemu pričamo bi mi bila prapovijest da nisam prije skoro godinu dana rodila još jednog.

[Joe]

Zapravo, treba se opustiti, biti mama tom djetetu kojeg si nosila mjesecima pod srcem, pa rodila i donijela ga na svijet. Gledati ga očima kroz koje ne prolaze nikakva zamjeranja. Jer beba sigurno nema neki lukav i opaki plan da nas budi, ljuti ili čini nesretnima, nego nas treba. Tu kraj sebe, blizu, sada. I to tako brzo prođe, ne stigneš se ni snaći.

tako je, meni je ovo pomagalo kad mi se bila tlaka dizati po noći

[Anci]

recite mi kako da ja odgajam dijete da je ovisno o meni 24 sata na dan 365 dana u godini i onda ga samo jedan dan ostavim u vrtiću na osam sati i više, jer nemam nikog ko bi ga čuvao, niti si mogu priuštiti biti s bebačem dok on ne bude dovoljno odrastao da prihvati činjenicu da ja ne mogu biti s njim 24 sata na dan...

.

Tiwi je lijepo rekla...
Malo dijete ne možeš razmaziti reagiranjem na njegove potrebe. Reagiranjem dijete uči da je ono vrijedno, da se njegove potrebe uvažavaju i neće zbog toga postati razmaženo. Možeš samo pozitivno utjecati na njega, na njegovo samopouzdanje.

I nećeš ga u vrtiću ostaviti samo jedan dan na 8 sati
To ide malo laganije. Malo pomalo, svaki dan malo duže.

[leonisa]

Ja bih voljela da onu ženu s početka priče netko samo jedan dan:
- uljuljka u ležaljku i lagano njiše tako da joj je lijepo - pa onda
- budi štipanjem svaki put kad zaspi
- kad je žedna da joj gledaju na sat i brane piti jer "nije vrijeme"
- kad je gladna ist kao i kad je žedna
- a kad nije, nek mora jesti jer tako kaže onaj tko ju je rodio
- i još - da se opali onako usput u mali prst na nozi, negdje putem, pa da se plače no da ju nitko ne utješi jer eto, naučit će se smiriti sama..

Vjerujem da je ta žena jednom davno to sve već doživjela... i eto 'dobro je ispala' (ta rečenica je valjda poznata svakom). Ja nisam bila ostavljana da plačem kao dijete i sigurno velikim dijelom zbog toga ne bih mogla niti zamisliti da ostavljam svoje. A da su mene ostavljali, možda bih putem samu sebe uvjerila da je to ispravno.

ne nuzno. ja sam "istrenirana" da sam nakon 2 noc doma, spavala cjelu noc. znaci moj 12 dan.
MM takodjer. od svekra sam dobila "naredbu" da ju pustim da place 15 minuta i ako ne prestane da idemo doktoru (heloou), cak su me za ruku drzali kad sam ustajala da odem do nje.

kata.klik,
L. nije plakala (u onom smslu rijeci "jacanja pluca" ili pak "pustanja da se razmazi"). jer nije imala priklike. jer cim bi krenula sa placom vec sam bila do nje i zadovoljavala njene potrebe. jer to je nasa obaveza.
jer su tako mala djeca u potpunosti ovsna o njima i one imaju samo potrebe. tada su jos njhove zelje i njihove potrerbe. i nasa duznost kao roditelja je zadovoljiti ih u sto vecoj mogucnosti.

bez obzira sto sam ostavljana da placem, kad sam postala roditelj, svaka stanica u mom bicu vrstala je da je to ostavljenje krivo. i da to ne mogu i ne trebam raditi.
slusala sam od drugih "i nama je blo tesko, i nama se srce paralo i mi smo plakale uz vas, ali se isplatilo." ja danas kazem "reagiranje na svaki plac (jer to je zapravo komunikacja) i reagiranje na svaku njezinu potrebu je bilo naporno, tesko, ponekad bi me izludjivalo do bola, ali se isplatilo. i te kako!"

[kata.klik]

Tiwi je lijepo rekla...
Malo dijete ne možeš razmaziti reagiranjem na njegove potrebe. Reagiranjem dijete uči da je ono vrijedno, da se njegove potrebe uvažavaju i neće zbog toga postati razmaženo. Možeš samo pozitivno utjecati na njega, na njegovo samopouzdanje.

hoćete reći da dijete od 8 mjeseci na dalje nije sposobno znati kad plačem može dobiti nešto...

I nećeš ga u vrtiću ostaviti samo jedan dan na 8 sati
To ide malo laganije. Malo pomalo, svaki dan malo duže.

a na ovo mogu samo reći da nikakav postepeni uvod u vrtić neće vašem djetetu smanjiti šok od odbijanja...jer ono to tako svaća...

no ja razmišljam na malo drugačiji način, i ne ne mislim svom djetetu uskratiti sebe na bilo koji način, i naravno da mu želim pružiti sve najbolje,

[Bubica]

hoćete reći da dijete od 8 mjeseci na dalje nije sposobno znati kad plačem može dobiti nešto...

ne na manipulativan nacin. Dijete trazi ono sto treba. I tu je tocka. Mislis li ti da tako mala beba svjesno manipulira plakanjem?

[štrumpf]

U jednoj sam knjizi jučer pročitala zanimljivu rečenicu : ´Način na koji se brinete za svoje dijete u prvim godinama njegova života, doista utječe na to kakvo će ono biti kad odraste.´
Obit će se sve to njoj o glavu !!!

[Ms. Mar]

Leonisa,
ma ni ja ne mislim da će se priča nužno ponoviti. Srećom neće, jer tada svijet nikako ne bi išao naprijed. Samo mislim da je velika vjerojatnost za onog koji tako radi da je to i sam doživio.
A na ovom primjeru kad su te držali za ruku da ne 'popustiš' se lijepo vidi kako ljudi vjeruju da je odgovor na dječji plač zapravo pobjeda emocija nad razumom.

Poznajem neke mame koje su tako djecu učile spavati i moram reći kako to nisu neke hladne i loše majke. Jednostavno su bile uvjerene da je tako najbolje za njih i njihovo dijete. A nije teško mladu majku u to uvjeriti kad i stručnjaci pišu knjige sa takvim savjetima, kad te cijelo društvo ujerava da moraš imati vremena za sebe, da dijete mora biti samostalno, da...

[Ms. Mar]

kata.klik
Ja duboko vjerujem da odgovaranje na djetetove potrebe neće razviti ovisnost, nego će naprotiv, u njemu stvoriti sigurnost i imat će se na što osloniti kada se bude suočavalo sa novim životnim situacijama. Npr. vrtić koji spominješ. Ako si do tog trenutka s njim razvila odnos pun povjerenja i ako sama zauzmeš pozitivan stav prema tom odlasku u vrtić, nema razloga da ono to doživi kao odbijanje.