TKO JE OVDJE LUD???

[sunnyapril1]

Svako pretjerivanje je štetno , pa tako i rutina koja prelazi u strogoću, a bome i skakanje na svaki djetetov plač.

Čini mi se da dosta često vidim ovdje mame kojima se njihovo zlato najmilije u dobi od 2 godine pretvori u monster , a one se pitaju gdje su pogriješile , pa uvijek su odgovarale na njegove potrebe.
Ne bih komentirala konkretan slučaj jer ne znamo baš puno o toj mami, ali znam da se moji nisu pretvorili u sociopate, a bome ni u delikventne tinejdžere jer im ponekad nisam dala da zaspu u kolicima u trgovini, nego 10 -15 minuta poslije u njihovom kinderbetu.

U stvari suprotno, na svojoj ( tj moj sin na svojoj) koži je osjetio nemogućnost kontroliranja potreba i neadekvatno postavljene granice koje se kasnije pretvaraju u buling.

i nijedan nije ni anoreksičan ni bulimičan ili već šta zato što su jeli oko 1, a to znači od 12-2 jer su nekad bili ranije gladni , a nekad kasnije, ali ne u 11 i ne u 3.

Ovdje smo da odgojimo sretne i samostalne ljude, i ne mislim da sve mora biti kao u vojsci i nije, i dogovaram na njihove potrebe, samo hoću naglasiti da nekontrolirano skakanje na svaki djetetov plač vodi k tome da ne zna prepoznavati da i drugi imaju potrebe i da nije sam na svijetu. To ne znači da ću ga ostaviti da plače, ali da može u dojenačkoj dobi pričekati da odem u wc, popijem vode, da se presvučem i sl, sigurno može.

[Pepita]

Moja mala cura od tri mjeseca spava cijelu noć, od ponoć do podne. JA JE BUDIM dvaput na večer da papi.
Nije mi naporno, dušu bi griješila kad bih rekla da je.

Potrebe naših beba su skromne, još uvijek skromne, ali su im prijeko potrebne za normalan razvoj i funkcioniranje. Mislim da, dok su tako maleni, treba im udovoljiti.
Za odgoj i ostale stvari imat ćemo cijeli život i onda će neka od nas dati više, a nema manje, stvar je osobe i stava u odgoju.

Da moja Laura sada hoće cijeli dan cikiti, ja bi legla s njom u krevet i pustila je da ciki. Taj period zaista kratko traje, a djetetu znači sve.

[lasada]

raffaela
I ja radim sve isto kao i ti a i više i ne brojim već 4 mjeseca koliko puta dojim nego samo izvadim ciku i kunjam dok Lara ciku ne pusti i dalje ne zaspi.
Ne slažem se sa tim da bebama treba određivati kad hoće a kad neće ići spavati kao i koliko će ili neće vremenski spavati. Kad Lara trlja okice ja ju premotam i legnem sa njom i ona se naciki i zaspi. Slušaj svoje srce i samo gledaj bebu svoju Lara ima danas točno 10 mjeseci i jako je sretna i vesela bebica, velika bebica :D
Pusa i izdrži

[Kompica]

Moja starija kćer ima 4 godine i prve 2 me budila svakih 45 minuta svaku noć i cicali smo, cicali...ja sam bila koma, iscrpljena...

Ali kad je prespavala prvu noć u komadu :D , zaredale su se jedna za drugom noći odmora i sve sam brzo zaboravila, a ona je zadovoljno, veselo dijete i jaaaaako voli svoju jaaako dobru mamu jer se sjeća kako je puno, puno papala cicu.

Stigla nam je naša druga slatkica i opet istim pristupom puno bolje spava, ali kad god se probudi dobije ciku i svi mirno, bez stresa spavamo dalje.

E sad, to je moje iskustvo i nije mi žao ni jednog buđenja jer ja mislim da je to ulog u budućnost i nije mi teško biti koma zbog moje djece, a na mišljenja tipa "treba ih pustiti da plaču dok se ne umore" se zaista ne obazirem, ali takvim ljudima ni ne dajem savjete- jednostavno se ne družimo i sve super.

[Ninči]

MM sestra je to radila sa svojom djecom....i ja sam se divila kako su joj djeca dobra Ali kad bih ih čula kako se dave u plaču u svojoj sobi, srce mi se slamalo Sada kada imam svoje dijete- niti mogu, niti želim to raditi! Kao što je ni ne želim lupiti po guzi. Jučer mi je svekrva zgroženo rekla kako moje dijete nikad neće znati što ne smije, a što smije. Takva sam ja nemajka

Moja curica ima 11 mjeseci i jako dobro zna za ne! Dovoljno je da joj kažem NE i već odustaje od namjere.

A to što netko reče da cry out metoda utječe na razvoj mozga je živa istina. Jer ista ta moja svekrva se divi klikerima mog djeteta i koliko puno zna za svoju dob.Puno toga što moja zna, nisu znala djeca koja su odgajana po njenom ukusu.
Tako mi je pokušavala nametnuti hodaljku, da posjedam dijete, da je vodam za ruke... a ja sam samo se oglušila i nastavila po svome. Kad je vidjela da mi je dijete počelo samo sjediti sa 6 mjeseci i hodati sa 10 mjeseci- progutala je ponos i priznala mi da sam dobro radila.
Hoću ti reći da prije ili kasnije svatko dođe na svoje. I prije ili kasnije se vidi tko je lud, a tko nije

[Kompica]

Ninči, kod nas pune savjeta (u duetu) i mama i svekrva, ali ja po svom i baš nas briga...

[Ninči]

Ma zaboravih spomenuti svoju mamu....nije ni ona bolja. Valjda zato jer mi je sveki bila u gostima tjedan dana pa mi je to friško

[Tiwi]

Svako pretjerivanje je štetno , pa tako i rutina koja prelazi u strogoću, a bome i skakanje na svaki djetetov plač.

Čini mi se da dosta često vidim ovdje mame kojima se njihovo zlato najmilije u dobi od 2 godine pretvori u monster , a one se pitaju gdje su pogriješile , pa uvijek su odgovarale na njegove potrebe.
Ne bih komentirala konkretan slučaj jer ne znamo baš puno o toj mami, ali znam da se moji nisu pretvorili u sociopate, a bome ni u delikventne tinejdžere jer im ponekad nisam dala da zaspu u kolicima u trgovini, nego 10 -15 minuta poslije u njihovom kinderbetu.

U stvari suprotno, na svojoj ( tj moj sin na svojoj) koži je osjetio nemogućnost kontroliranja potreba i neadekvatno postavljene granice koje se kasnije pretvaraju u buling.

i nijedan nije ni anoreksičan ni bulimičan ili već šta zato što su jeli oko 1, a to znači od 12-2 jer su nekad bili ranije gladni , a nekad kasnije, ali ne u 11 i ne u 3.

Ovdje smo da odgojimo sretne i samostalne ljude, i ne mislim da sve mora biti kao u vojsci i nije, i dogovaram na njihove potrebe, samo hoću naglasiti da nekontrolirano skakanje na svaki djetetov plač vodi k tome da ne zna prepoznavati da i drugi imaju potrebe i da nije sam na svijetu. To ne znači da ću ga ostaviti da plače, ali da može u dojenačkoj dobi pričekati da odem u wc, popijem vode, da se presvučem i sl, sigurno može.

Ja bih se potpuno složila s tobom da pričaš o djetetu ali mi smo na grupi 0.1 Na ovoj temi govorimo o bebama. I ne, u toj dobi beba ne može razumjeti potrebe odraslih (i ne treba, pa nismo mi odrasli toliko osjetljivi da nam treba bebino razumjevanje naših potreba već je obratno, usotalom bilo bi licemjerno).

Svijest da nije samo na svijetu itekako ima. Beba zna da ima mamu. I zna (u normalnim odgojnim okvirima) da je mama tu i da će joj pomoći. Uvijek - dakle, kad je pelena prljava, kad je beba gladna, kad ju boli jer raste zubić, kad je žulja etiketa benkice, kad joj je teško biti na leđima a premala je da se okrene, kad joj je dosta i želi biti malo uz mamino srce i gledati svijet preko njenog ramena.

Rutina, koju sam ja spominjala a izuzetno je potrebna i bebama i dojenčadi (pa tako i kasnije dječici) jest da znaju da se ujutro skidaju pidjamice i jede doručak, da je ručak npr. prije popodnevnog spavanjca (ovo ja po mojem starijem), da se navečer kupa i uživa u vodi, večera, oblači pidjama i npr čita priča ili pjeva pjesmica prije spavanja.

Stega je kad se djetetu nameće da mora jesti tada i tada, mora spavati u određeno vrijeme i ne smije u "krivo vrijeme", puštanje djeteta da plače jer mislimo da plače bezveze isl.

Usklađivanje djetetovih i naših potreba je pobrinuti da se da bebu ostaviš na sigurnom (ja sam to obično radila na podu dnevne sobe - ograđene s koje čim) tako da možemo otići na wc, popiti vode, pojesti, presvući se i sl.

Moje iskustvo s vrtićem -
Stariji je krenuo s 2 i pol godine (do tada smo se izmjenjivali MM i ja, ponekad je uskakala teta čuvalica). Kad sam ga ostavila samog na sat vremena prvi put (nakon klasičnog ostajanja u vrtiću na pol sata sat u mojem društvu) - kad sam se vratila bio je uplakan. Zagrlili smo se, pitala sam ga kako mu je bilo a on je rekao - "Mislio sam da se nećeš vratiti. Ali ti si se vratila :D "
Dakle lekcija je bila vrlo važna za njegov život općenito - mama je tu za tebe i neće te napustiti.

Ne sviđa mi se što insinuiraš da bi djeca koja imaju iskustvo rutine ali ne i stege trebala postati bullingaši. Niti moja djeca idu prema neuhranjenosti jer ne jedu ako nisu gladna (što je istina rijetko ali kad se desi ne tjeram ih) . Rutinom se postavljaju prve granice, kasnije kad su malo stariji tu dolaze na red i još neke druge metode (uglavnom tumačenje, ponavljanje, zabrane isl) a ne stegom.

[Freyja]

Tiwi je to stvarno lijepo rekla i potpuno se slažem s njom. I da se samo još jednom vratim na onu priču s početka - kada sam je prvi put čitala, nisam odmah pomislila na tu mamu i njene postupke, nego sam u glavi vidjela bebicu koja je umorna, spavala bi, a ne može. I srce mi se stegnulo. A otkad sam majka, upravo mi srce često govori je li nešto u redu ili nije. I u ove četiri godine je rijetko pogriješilo (nije da nikada nisam vođena razumom ). Nije nikakva patetika, to valjda dođe samo po sebi.

[sunnyapril1]

tiwi mislim da u osnovi mislimo isto samo je teško uvijek naći prave riječi.tako mi nije jasno otkud si shvatilaovo

Ne sviđa mi se što insinuiraš da bi djeca koja imaju iskustvo rutine ali ne i stege trebala postati bullingaši.

, ali nema ni veze, nemam namjeru raspravljati.
Isto tako , baš se ne bih hvalila s činjenicom da je dijete mislilo da se nećeš vratiti kad si ga ostavila u vrtiću. Aovo s bulimijom je bilo u smislu karikature

I naravno da dijete nezna do odrasli imaju neke potebe, da nije svjestan, ali to se polako uči. Pa ne postoji rok -e od sad ga počinjem učiti da odrasli imaju potrebe!Upravo to sam htjela reći, da često vidim da su roditelji prezaštitnički i kad dođe neka situacija - odrastanje, drugo dijete , posao, roditelji bi htjeli da najednom razumije potrebe drugih i da se obuče za vrtić i ide spavati u normalno vrijeme itd.

ono što mi je fascinantno da nitko nije razmislio zašto je žena s početka odlučila na taj način postupati s djetetom, iam li možda neki problem, zašto njoj treba vremena? ne , samo raspali po njoj, ona je glupa i nemajka, a jaaaa sam svetica.
slično kao i s onom s drugog topika koja je mahnito pojela čokoladu u trgovini , a djecu ostavil avani, nitko se nije sjetio jednostavnog rješenj ada je nekoje dijete možda alergično, dijabetičar i li sl, neko raspali po njoj.

no dobro, svako dijete ima svoje potrebe, i što pali ko mojeg, nije pravilo da će biti korisno kod drugog. I moja djeca nisu pod stegom, ali znaju pravila, i za sad su normalni tinejedžeri. [/quote]

[Juls]

ne , samo raspali po njoj, ona je glupa i nemajka, a jaaaa sam svetica.

Uzela si mi riječ iz usta. Potpisujem tvoj komentar. Nitko ovdje nije lud, da odgovorimo i na pitanje iz naslova. Tko smo mi da sudimo tko je lud, tko je svetac, tko majka, a tko nemajka .....

[Tiwi]

ne , samo raspali po njoj, ona je glupa i nemajka, a jaaaa sam svetica.

Uzela si mi riječ iz usta. Potpisujem tvoj komentar. Nitko ovdje nije lud, da odgovorimo i na pitanje iz naslova. Tko smo mi da sudimo tko je lud, tko je svetac, tko majka, a tko nemajka .....

znači li to da za sve treba samo imati dobar razlog?

mama xy ima problema sa zdravljem, nema vremena, kasni joj plaća pa može djetetu odrediti kad će spavati?

ili misliš nešto drugo?

U svakom slučaju nitko tu ne govori da je svetica ili što već. Činjenica je da u prvom postu forumašica navodi primjer ponašanja koji sigurno nije za pohvalu a ni nema opravdanja za takvo ponašanje.

sunnyapril1 - zaključak o bullingu sam izvukla na osnovu tvog teksta:

U stvari suprotno, na svojoj ( tj moj sin na svojoj) koži je osjetio nemogućnost kontroliranja potreba i neadekvatno postavljene granice koje se kasnije pretvaraju u buling.

[Juls]

Mislim ono što sam napisala. Ne mogu sudit nikoga, a pogotovo ne na temelju rekla-kazala priče u kojoj nedostaje puno detalja. Po meni nitko ovdje nije lud.

[sunnyapril1]

Ma tiwi, sve ok!
ovo o bulingu - da sad ne raspravljamo jer mi nije cilj rasprava nego eto svojim iskustvom nekome možda olakšati, npr. dijete koje nije imalo granice i koje se pretvorilo u razmaženo i nekontrolirano (naravno da dijete nije krivo nego roditelj) za svakodnevnu razbibrigu ima zavitlanciju mog djeteta. i tak godinama

o razlozima- ovi razlozi koje si navela su naravno bezveze jer nema veze ak mama nema plaću da dijetetu određuje kad treba spavati.
moj razlog - kao prvo djetetu ne možeš baš odrediti kad će spavati, ali ako bebu mogu zadržati budnom 10 min do stana da bi doma odspavala 2 sata da bi ja imala vremena za ovo izbulingiziranog (koja riječ 9 kad dođe iz škole, onda ću to i napraviti . beba će se tak i tak probuditi čim nanjuši ulaz u zgradu, i neće htjeti zaspati i onda ćemo biti u komi i beba i izbulingiziran i ja i još ostatak familije.

[Anci]

sunnyapril1, jedno je dijete od par mjeseci, drugo dijete od 3, 4 godine.
Ja se slažem za granice i mislim da je ok da ih roditelj odredi.
Ovo za spavanje... recimo ako smo bile u dugoj šetnji, onda je normalno spavala kad je htjela. Nisam gledala na sat.
No, ako bi skužila da će mi zaspati pred zgradom, bilo u kolicima, bilo u AS, požurila bih doma i stavila je doma spavati. Bilo da ja imam vremena nešto napraviti, bilo da se posvetim starijem djetetu, svejedno.

[raffaela]

Nisam imala namjeru nikog ni osuđivat ni kritizirat.Svatko odgaja svoju djecu na svoj način.
I meni x žena kaže da sam luda što dojim toliko svog malenog...pa se ne obazirem.
Samo sam htjela čut i vaše komentare i mašljenja o načinu odgoja.pusa

[veneraZ]

ja sam svom malom davala cicu kad god je trazio, a trazio je podosta...prek dana je cicao po sat vremena(ok,mazio se)i sat i pol pauze i tak dok nije malo narasao pa se to smanjilo uvodenjem kasica, ali uvijek bi ovo prije ponovila. a u to vrijeme sam mislila da sam luda jer su svi govorili - 15-20min cicanja i 3h pauze..s tim se ne slazem i cvrsot stojim iza toga, pogotovo nakon drugog djeteta koje nije trazilo toliko puno. svako dijete je osoba za sebe i nitko mi ne moze reci da sam s prvim radila krivo. jedini spas moze biti da se i muz digne po noci i malo nuna dijete jer se ono ocito zeli samo maziti.
moja frendica je imala metode ostavljanja u sobi pa se smiri nakon par dana i ista stvar s dudom - bacila pa je mali plakao tjedan dana i prestao. a ja sam se sa svojim micekom sve dogovorila i proslo je bezbolno - od godinu i pol spava u svom krevetu, u svojoj sobi, a dudu je sam odlucio da ne zeli vise nakon sto je skuzio da je veliki decko, a njegov brat mala beba..
+frendicin mali sad, s 2,5g trazi od nje da je kraj njega kod uspavljivanja. naravno. meni je to gust i ne zelim se toga odreci. nece jos dugo trajati...

[janiczsa]

mogu dodat da mislim da udovoljavanje bebinim potrebama treba biti prioritet svakom roditelju. hoće li taj isti roditelj znati udovoljiti i svojim potrebama, to je druga priča... razmažena djeca nastanu kad roditelji žele udovoljiti svim djetetovim željama (a želje i potrebe ne moraju nužno biti jednake). no prvih godinu dana ne treba brinuti o tom da ćeš razmaziti dijete jer u tom razdoblju života niti nemamo nekih skrivenih želje, samo potreba.

što se tiče djece koja su 'trenirana' i 'dresirana' mislim da je J. Juul dosta dobro opisao kakvi se problemi kasnije mogu očekivati kod njih... ili postanu autodestruktivni ili svoju destruktivnost okrenu prema van. u svakom slučaju kod tih ljudi često osjetiš da nešto nije u redu.

dobra vijest je da svi imamo priliku mijenjati se cijeli život, i čak ako su naši roditelji jako 'griješili' u našem odgoju možemo se svjesno mjenjati kad odrastemo. najčešće nam u tome pomognu ljudi koje volimo, ali najviše nam mogu pomoći naša djeca - jer ona imaju 'nos za problema'

[Manch]

Ne znam šta da vam kažem, dosta toga zavisii od bebe.
Ja sam od prvog dana stalno ga nosila, ljuljala, udovoljavala mu na sve moguće načine. Kažu da bebe nakon takvog tretmana manje plaču, ali kod nas se to nije desilo.
Danas ima 10 mjeseci i 12 kg i isti je kao i mali kad je bio, kmečav i nervoznjikav. I nekad se stvarno osjećam izmaltretirano, radim sve da mu udovoljim, a on plače i plače, recimo hoću da ga uspavam i ljuljam ga i pjevam u isto vrijeme, a on se izvija i plače, mada samo što nije zaspao, meni kičma otpada i u trenutku baš izgubim živce (nakon dugo dugo ugađanja gospodinu) i spustim ga na nekoliko minuta da se smirim sama u kuhinji.
I da, i ja njemu ne dam da zaspe u kolicima ako recimo šetamo u 9 ujutro, zato što ZNAM da ako nakon toga ne bude spavao u tačno određeno vrijeme biti haos sa noćnim spavanjem, da će biti nemoguća misija uspavati ga.
Nekoliko puta sam ga pustila da plače, ali ne mislim da se tim išta postiže, nego sam to činila jednostavno zato što nisam više mogla da izdržim...

[Bubica]

Manch, sigurno je tesko ali moglo bi pomoci osvijestiti si da beba od 10 mjeseci stvarno nije grintava samo zato da bi napakostila roditeljima. On je jednostavno takav, takvog je temperamenta...

[Manch]

Ma znam ja to i toga sam svjesna, ali kad svako uspavljivanje postane cry out, ne zato što ja hoću, nego zato što se beba opire spavanju, onda se čovjek iznervira, pogotovo kad traje danima...
Htjela sam samo reći da recimo shvatam zašto žena iz početnog posta ne da bebcu da spava u kolicima, ne treba je zato osuđivati, ja kad vidim da se mom spava, uzmem ga i nosim u mei-taiju, makar ima 12 kg

[koryanshea]

manch pa velika je razlika je li držiš dijete budnim tako što ga nosiš u nosiljci u usporedbi sa štipanjem po obrazima... kao i "pusti da plače da ojača" vs. "makni se na par minuta da se skuliraš" ... meni je to neusporedivo!

[Manch]

Ok, utješile ste me da nisam zla mati :D

[pomikaki]

Manch, evo da te i ja malo utješim, moja je baš negdje između 10 mj pa do prve godine od djeteta kakvo opisuješ postala mirno, dobroćudno i (skoro pa ) poslušno dijete.