Poslala sam već pet-šest postova i tek onda nabasala na ovu rubriku u kojoj se mi novi predstavljamo, ali nije čudo jer je ovaj Forum takva enciklopedija da će mi trebati dosta vremena dok sve to proučim.
Ja sam jedna Dalmatinka-Vlajina, udana za fetivog Zagrepčana (tu smo generacijama, neee), tako da su mi djeca „turbo kaj“ izdanje s ponešto kamenih gena. :D :D
Malo sam kasno počela rađati pa ne znam hoće li nam uspjeti plan od četvero djece, zasad su tu cure od 7 i 5 godina i najmlađa tromjesečna palčica. Moj nick name govori malo više o mom profilu nego opći biografski podaci jer ga nisam izabrala zbog omiljenog voća već zbog omiljenog kluba „Jabuka“ u kojemu sam doslovno mladost ostavila, a i s mužem sam se tamo spetljala davne 95. na koncertu „Zabranjenog pušenja“.
Kako je taman prošlo 10 godina otkako sam zadnji put kročila na Jabukovac, puca me nostalgija i ne bih se osjećala tako starom s 36 godina da u Zagrebu normalno živi klupska scena i za sredovječne, a ne da me svugdje neki mladac u prolazu trkne laktom uz ispriku „pardon, teta!“.
U jednom sam postu napisala da nisam ranije čitala forume jer nisam imala vremena. To je samo djelomično točno, zbog gradnje kuće, selidbe itd., ali nije da sam ja vrlo vrijedna, a ostali hvataju zjake nego me bilo strah da se ne navučem na forum jer sam vidjela dvije kolegice s posla kako vječno vise tamo i mislila – pa to je droga. Kad sam se nedavno počela javljati na Rodu, muž mi je rekao - pazi da se ne navučeš, a ja njemu samouvjereno- ma daj, šta ti pada na pamet ! :shock:
Ali, šipak, svaki dan čačkam po kompjuteru dok je on na poslu, ručak zagara, ja se ko fol krijem, ali on se kuži u potrošene gige i te spike i provalit će već kod prvog telefonskog računa da sam đanki . :shock: :shock: A onda zna se što slijedi- klinika za odvikavanje, paparazzi, propast karijere...težak je život nas celebrityija.

Dakle, pozdravljam sve članove foruma i ispričavam se što imam dvije mane u pisanju postova : pišem ih predugačke (primjetile ste,naravno), pokušavam se ja suzdržati, ali ruka sama, leti, leti, i drugo, stalno upadam sama sebi u riječ s digresijama u zagradama (i to je očito).
Moji su prvi postovi obojeni s nešto žuči, ali od nekog sam pročitala da moramo početi pisati i u takvom raspoloženju jer inače nećemo nikada, pa sam poslušala.
Moram poslati još samo par takvih postova, a onda svečano obećavam da ću odašiljati samo peace,peace,love,love....
Nena