kliknoh i dođoh ovdje da se napojim vode ko košuta na izvoru hladnome i da kažem:
tralalalalalaaaa
divna je priča, iz nje izvire opijajući optimizam, baš iz svake rečenice. Tjedan dana nakon poroda, kažeš. Ah, moguće je moguće....da se doživi i to. Pridružujem se čestitkama.

Ako smijem dodati na ovo- vlastitu noćnu varijaciju - "ako upadnem u smjenu dr. Dombaj (označene kao nesurađujuće za prirodan porod) epski hrabro govorim :“ Dakle vi ne vjerujete mojoj sposobnosti rasuđivanja, e, pa ja ne vjerujem nekom ko ne vjeruje meni, drugog doktora molim!!!“ i slične varijacije na temu, pa čak i uzbudljivi bijeg iz bolnice, al gdje??"
 - mene isto kopka takva moguća scena (kada jednog dana budem opet trudna i možda na putu u Varaždin - ah koliko želja) - pak si onda zamišljam da toj istoj kažem isto kao i tandina pa da dodam nešto u stilu "odoh ja kod Hanče" ...valjda bi se tam vu Međimurju našla kakva ciganka, Hanča ili Ruža....da mi udijeli malo rakije a ja da se porodim negdje ..."na livadi"....