Roko - naš Varaždinec
Nakon 7 posjeta Varaždinu(180 km×7), radi ctg-a, te 4 amnioskopije, bolje reć čačkanja, te 12 dana nakon termina(10.05.2008.) bome nisam ni mislila da ću rodit. Bar ne dok ne odem na još koju kavu, u još koju šetnjicu, te uživam punim, dobro, punim al ponešto stisnutim trudničkim plućima u životu majke jednog djeteta
Dakle pošto imah broj dr. Jukića, koji je uzgred rečeno super doktor, osjećala sam stanovitu sigurnost da će se sve odviti kako treba i da ću nekim čudom potrefit njegovu smjenu...
Već sam pod utjecajem bezbroj informacija sa Rodinog foruma vizualizirala kako, ako upadnem u smjenu dr. Dombaj (označene kao nesurađujuće za prirodan porod) epski hrabro govorim :“ Dakle vi ne vjerujete mojoj sposobnosti rasuđivanja, e, pa ja ne vjerujem nekom ko ne vjeruje meni, drugog doktora molim!!!“ i slične varijacije na temu, pa čak i uzbudljivi bijeg iz bolnice, al gdje??
No da se vratim, dakle, vjerovala sam u providnost, al osjećaj da su se neka vrata zatvorila dobila sam kad mi je Jukić rekao da ga od 18.-23.5. NEĆE BIT! Jer je na seminaru , na moru, dok mene porađa Dombajica...tipično muški!. Ipak zaključih da sigurno ima kakav dobar doktor i babica pa da će me viša sila dovest na dobar put....
Ak ne rodim u Petrovoj -zbog hitnosti, il po putu, uz asistenciju kamiondžije...
Ma taj termin 10.5., ni nije bio točan, po mojoj prognozi naše sarajevsko dijete trebalo se rodit od 18. do 21., al moram priznat da me brinula težina djeteta, pošto je Niki imala 4 kile, mislila sam, ak ovo dijete pređe 4 kile, ko zna hoću li moći roditi kako sam željela, prirodno, skrovitije, svjesnije i ugodnije od 1. ležećkog poroda uz drip, dolantin, kateter i epiziotomiju, bez djeteta kraj mene...UF...
No na svu sreću na zadnjem uzv procjena težine je bila sića 3100-3500 pa ja sretna rekoh sebi ok, voda je bistra, dijete je umjereno veliko, ja se super osjećam, termin je jako fulan, uspjet ću rodit kak želim. jeee
I tak ja 22.5. navečer oko 21sat, taman prije spavanja, počeh dobivat trudove.. ma lažne definitivno... svakih 20 min, pa 15.; I tak ja mislim lažnjaci jedni dajte me pustite da spavam, i tak svako malo stenjuckam, oko ponoć uz asistenciju MM ( rodit ćeš, jesi tog svjesna, na svakih su 7 minuta na svakih su 5 mi, rodit ćeš, jesi tog svjesna, i sl.) počela ja shvaćat da je TO TO...
I mislim si super noć je, N me neće vidjet kak stenjem. Mužić me krenuo šarafit da zovemo njegovu mamu da dođe čuvat Niki sveudilj govoreći da mi je to drugo dijete, da mogu rodit za 2 sata, da dok njegova mama dođe, a mi do Varaždina, da on neće da rodim na putu.. Pošto sam i ja vjerovala u utopiju extra brzog 2. poroda, u 1:45 pristah da je zove, ona stiže u 2: 10, mi krenusmo pet minuta poslije...
Nadam se da vozač automobila koji je vozio iza nas sve do benzinske na slavonskoj (da, nismo imali napunjen tank) nije pretrpio traumu gledajuć moje povremeno stisnuto iskrivljeno lišce, koje ga je gledilo sa stražnjeg sjedala, a nije bilo nalik dječjem, koje bi tam trebalo bit.
U tom sam klečećem položaju bila jer me je sve u meni ,a i literatura, usmjeravalo da su takvi položaji najbolji za ženu dok ima trudove i rađa.... Tako smo se na stražnjem sjedalu družili ja, i par boca vode, koje sam u strahu od ponovne porodne dehidracije ponijela i namjeravala ih ispiti..
Došli mi u Varaždin u 3:15 na prijem, mene stiska li ga stiska, pri svakom trudu čučnem pa se dignem kad prođe, onako sam ful kul, pripremila ja plan poroda, potpisan, odatumljen na parkiralištu netom prije ulaska, čak sam i kemijsku za to imala spremno, al bomec sestra neće da ga zeme.. ok mislim si ja, tvrd sam ja orah..
.Kad uto plavojka doktorica se spušta s kata i ulazi da me pregleda, a ja cap ko iz rukava frknem plan porođaja pred nju u maniri akcijskog filma, a ona sasvim normalno i pristojno, iako je bilo očito da joj nije drago odreagira sa u redu, vidjet ćemo nakon pregleda... i ljubopitljivo me upita kakav mi je bio 1. porod a ja skratih dugu nelijepu priču, a ona krene da me pregleda...
Kad ono 2 PRSTA, 2! majkicu mu poljubim, 2.... A bome me stiskalo gadno... Nisam više bila ful kul, al sam se pravila da jesam. Plavojka pooštri spiku i kaže jeste li apsolutno sigurni da nećete ništa..., a ja ajde da budem suradljiva kažem ak je kriza 1. bih mogla pristat na bušenje vodenjeka , ali na drugo ne osim u nužnoj situaciji... sad plavojka reče vidjet ćemo što ćete pričat ujutro (ujutro!)... E ja na to rekoh možda rodim prije.... Moš si mislit..
Sada ću preskočit nevažne detalje poput klistira, te s tim povezane činjenice da sam na porodu bila bez čarapa..
4 i 10 je ujutro, vrijeme ulaska u rađaonu, pozvala ja mm koji je na drijemao u autu .
A kad ono rađaona lijepa, uredna, ugodno obojana onak rozo tirkizno, iznad kreveta se kočopere pilates lopte.., postoji i nešto za što stručno zamagljena pogleda rekoh, vidiš to je lampa za eterično ulje, al se poslije ispostavilo da je masažer..., čak i cd plejer a kraj njega cdi....
Od tih blagodati nisam puno iskoristila narednih sati.. Masažer je bio tvrd i živciralo me kretanje po leđima, bilo mi je ugodno da mi dragi sam prisloni ruke na donji dio leđa i da ih grije, bez pokreta, za vrijeme truda; na lopti me jače boljelo kad bih se ustajala da odradim trud, pa sam je uskoro izostavila; a muzika, razgovor il išta zvučnoi me čini se odvlačilo od mene same tak da sam uživala u milozvucima vlastitig puhanja, uzdisanja i sličnog...
Stojim ja prikopčan mi na trbuh tracking device za ctg, sva sretna što ne ležim ko 1.put, i mislim si brzo ću ja to šta dva prsta, netko se za sat otvori još 7, tak ću i ja....
Nakon kratkog eksperimentiranja s loptom, ostajem pri stajanju i uživanju u razdobljima između trudova te čučanju i uživanju u trudovima... Nakon dva sata nisam se mogla ustajat sama, odnosno MM mi je pomagao da ustanem iz čučnja da čuvam snagu...To je bilo pametno i instinktivno..jer mi je snaga trebala..
Disala sam naučeno s vježbi disanja kod Kolićke do jednog trena kad je mali glas u meni rekao diši kak ti paše, i od tad sam se bolje opustila bolje reć prepustila jer sam i inače tip koji previše upošljava mozak di mu i nije mjesto..
Trudovi su bili maksimalni al ne odveć dugi... Ja sam pila vode ko u priči...A kad sam isprobavala položaj na sve 4, skužila sam da se tad mogu popišat tak da sam tijekom poroda to i učinila 3 puta u metalnu posudiicu koja ko zna čem inače služi....To je bilo puuuno bolje od žeđi i katetera...heh....
Za noge mi je postalo hladno oko 7 al gledajuć Dinkove tenisice u plastičnim prozirnim navlakicama, a sve skupa na njegovim nogicama, odustala sam od posudbe čarapica.....
Oko tog doba ulazi u sobu Erika naime počinje njena smjena a ja ne mrem vjerovat, to je naime primalja extra prirodnjački nastrojena, topla, i baš je glavna...Ja je pitam jel Jukić možda danas dolazi al ona kaže na seminaru je, no za 15 min ulazi i govori da sam imala pravo da Jukić danas stiže!!!
8 je ujutro, brijem da ću rodit brzo jer trudovi rasturaju...Doktorica upada (buuu) a s njom i Erika (jeee, klap klap)... koja mladoj babici na praksi zabranjuje da pali svjetlo za pregled- bilo je dovoljno dnevnog svjetla, bravo, bravo, meni je ugodnije da mi reflektor ne osvjetljuje p ko da su me vanzemaljci oteli....Reflektor je bio fakat velik ...
Pregled... cerviks gotovo nestao.....2 prsta!!! Horror...Toliko boli uzalud...Jesam li dobro odlučila... Hoću li ovim naštetit djetetu...Bacam pogled na kolijevku pored sa uređenom posteljinom za malog i muka mi je ...naopad malodušnosti i straha...unutar mene... Na van izgledam kul kolko kul žena u 8 ujutro nakon noći trudova može izgledat i na doktoričino pitanje a što ćemo sad (s tonom rekla sam vam, sad će bit kak sam unaprijed ja znala)....
u meni duplo proradi dišpet poluosmijehnem se i kažem....još ćemo malo pričekati.....
HEH bilo je porebno imat jajnike za takvo što! Doktorica se okrene Eriki i reče jel smije.....a Erika reče naravno...
Izašle one, kratkotrajna slast dišpeta ispari a meni se javiše crne misli o ishodu poroda, o mogućnosti nužnog dripa ak se ne otvorim, o tome kak je malom sad, o tom hoću li imat snage...pa rekoh MM demoralizirana sam ohrabri me....
On je rekao da će sve bit u redu i da ja najbolje znam odlučit što ćemo... To mi je bilo dosta...
od 8 do 9 sam preležala jer mi je u 7 kad je Erika došla na moje pitanje što je sa ženom koja jako viče rekla ona rađa na boku, to je dobro za rotaciju glavice.....Tko da sam pregrmila činjenicu da ležećki više boli i legle sam da ubrzam...No dobro da i malo ohanem od tih cjelonoćnih čučnjeva....Trudovi su krenuli dolazit rjeđe al duže su trajali i bili su jaki... Sa ne potpunom vjerom u sebe ležala sam i nabrijavala se u stanje kad mi bol truda neće bit očaj nego put do rođenja i sreća....
Uspjelo mi je postat pozitivnom oko 8 i 20
U 9 upada JUKIĆ.... Koja sam ja sretnica ..Erika i Jukić u istom danu...Dream team...!!!
Čovjek se vratija sa morskog seminara opušten, malko preplanuo....pregledava on mene i 3 prsta, al cerviksa nema.... Tu on naglasak stavi na cerviks i kvalitetu trudova i reče prognoziram da će to ić u redu...Nije baš da sam mu vjerovala.... I još je rekao dođem za 2 sata pa ak ne bude pomaka bušimo vodenjak....
Ok postoji plan, bilo mi je lakše...
Erika je izgledala ponosno i potporno odn podupirajuće, a onda je izašla....
Ostali MM i ja....Mislim da je njemu bilo u neku ruku gore....2 puta mi je rekao možeš odustati, ne trebaš bit hrabra, bitno da je tebi dobro...na što sam ja graknula nemoj mi to govorit, budi mi podrška pa smo se opet ujedinili...Čini se da je svatko imao svoje skretanje na put straha...
Zaboravih reć bitnu stvar...a to je da me za poroda jako smetao ctg i doprinio mojoj zabrinutosti, jer je padao s trbuha, pa je izgledalo ko da otkucaju srca nestaju tak da smo 3put zvali da nam poprave to, a i jako smo se brinuli....
I sad vidim taj ekran s zelenim brojevima... to je bila jedina mana mog iskustva poroda ovaj put.. To je bio glavni podstrekač mog paranoiziranja oko djetetovog stanja....A i buljenje u ekran sigurno nije pogodovalo brzini poroda....
I ovaj put, kao i prvi, u teškim trenucima sam vizualizirala nas na moru, samo ovaj put nas četvero... kako plivamo i ronimo kao delfinčići, dok sunce sjaji...
Trudovi sve jači i jači, sve se brže i brže valjaju u meni al ja ne znam jel porod ide naprijed u novom tonu il revijalno nastavlja put 4 prsta il takvo što... Ah blažena moja tolerancija na bol...
Pri svakom trudu čučnem, a Dinko me sad ozbiljno diže, dok traje trud vrijedno mi grije leđa...blagoslovljen, bilo je to stvarno divno....
Meni se prosvijetlilo i pri čučnju se prestajem naslanjat na krevet ( rukama u čelom na šipku- drugi dan me čelenka boljela) već čučnem i nagnem se unatrag, s jednom rukom oslanjajući se na pod a drugom držeč krevetnu šipku... To je bio položaj ko na rodeu....nije da sam probala...
Na to me potekla nećete vjerovat slika kod Kolićke ona di se vidi kak dijete izlazi poprečni presijek ženskog tijela, pa mi se činilo da je to naginjanje ono što je fiziološki najbolje za izlaz...
Mislim da sam bila u pravu...2. takav čučanj, strašan pritisak...i PUKAO pet do 11 vodenjak...eksplodirao do drugog kraja prostorije...
Bila sam SRETNA.... i strah me bilo da ću ljosnut...sve je bilo sklizavo, al mi je bilo drago drago drago... S N mi je žena 3 put pokušavala prokinut vodenjak dok nije uspjela..... Što reć – radim kvalitetne vodenjake...
MM je pokušao nekog pozvat da pobriše pod al 2 žene su rodile u razmaku od 10 min tak da ga je bilo strah više izać van da ne bi nazočio još kojem porodu...
Plodna voda je meni imala dobar miris, miris djeteta koje će doći...Osjećala sam da trudovi lagano izmiču bilo kakvom uplivu s moje strane, da je tijelo krenulo nezadrživo raditi svoje...i bolje.... Od uzdisanja i stenjanja zvuk se promijenio na nešto što bih opisala kao podivljalog lava koji grglja i reži (jel lavovi reže??) braneć omiljenu kosku, ženku il takvo što...uglavnom životinjski a ne ljudski zvuk.....
Na to moje glasanje upada Erika saginje se jer ja čučim i kaže glavica izlazi!!! Viče zovite doktora, mene pita jel mogu na stolčić.....Ma mogu mogu! 2 mlade babice praksnjače hitro dodaju vruće nešto što mi prislanja na međicu i vrti li ga vrti prst, što osjećam kao peckanje povrh svega.... i imam osjećaj da su mi se oči vrtile kako jee ona taj prst vrtila.....
11 i 25 - Roko izlazi a dr.Jukić ulazi.... Roko već na meni, a dr izvali nešto ko nema posla za njega više...Čovjek me zaista pustio da odradim porod sama(ok, stigao je prekasno), a i sve je na kraju bilo sjajno...(samo zaista mi nije jasno kako nisam zvala da mi itko dođe, vjerojatno sam na nekoj razini htjela rodit sama)
Roko je bio divan gladak i bez verniksa, mirisav i sklizav, i ulovio je bradavicu dok je još bio povezan sa mnom.... Erika je čekala da prestane pupčana pulsirat, MM ju je presijekao...
Bilo je romantično, a ja sam ponovo bila zaljubljena... U Roka, u svijet, u MM, u život...Ko sve šljivi bilo je tako dobro!!!!
Ležala sam iduća dva sata u rađaoni na krevetu, Roko je cicao, pitala sam Eriku čim su me premjestili na taj krevet ima li ručka možda, pa kad je Roko zaćorio smazala sam ručak....
Ah hidratizirana, najedena, dijete zdravo, majci prekrasno, spava, kraj mene čovjek kojeg volim.... ŽIVOT JE DIVAN...
Na putu u sobu pitaju me hoćete jednokrevetnu il dvokrevetnu...a ja rekoh svejedno....greška al to je druga priča......
E da Roko je bio 3830, g težak, dug 50 cm, apg. 10/10.
Maleno djetešce nema šta
A ja nisam popucala!
:D
Nadam se da nije preprepredugo, pisala sam tj dana nakon poroda, dosta sam i frknula van, a tek sad ko zna zašto postala
Možda da kažem HVALA varaždinci!!!
 |
|||
Odgovori s citatom
tandina prvotno napisa
super si to napisala, jako zivotopisno! cestitke!
na stilu i virtuoznim jezičnim dosjetkama i uspredbama, doista sam uživala čitajući i nanovo oplemenjujući svoj vokabular. Predobor napisano, duhovito (ismijala sam se do suza) i životopisno (mentalno sam se slikama uplela u priču kao da sam bila s vama na porodu 
